„Dan bez automobila“

Prvi „Dan bez automobila“ održan je još u vrijeme naftne krize 1970. godine. U europskim gradovima ova manifestacija postala je popularna tek devedesetih godina prošlog stoljeća. Europski „Dan bez automobila“ zamišljen je tako da se svakog 22. rujna pojedine gradske četvrti zatvore za automobile. Širom Europe tako se promovira razvoj biciklizma, pješačenje, uopće kretanje kojim se ne ugrožava okoliš.

S promjenjivim uspjehom ova se manifestacija provodi i u bosanskohercegovačkim gradovima gdje automobili nisu samo potreba, nego i svojevrsni statusni simboli. Prema podacima Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba (BIHAMK) 2013. godine u BiH je registrirano ukupno 895.425 motornih vozila. Najviše ih je u velikim gradskim središtima poput Sarajeva ili Banja Luke, ali ni manji gradovi u ovoj zemlji ne oskudjevaju u njima. Naprotiv, toliko ih je da pješaci, poput mnogih u Sarajevu s kojima smo razgovarali, maštaju o gradskim zonama bez automobila. Većina smatra da mnogi vozači ni 22. rujna na „Dan bez automobila“ neće svoje ljubimce ostaviti u garažama.

Pješaci u Sarajevu ogorčeni na vozače

Osim toga što zagađuju okoliš, automobili, odnosno nesavjesni vozači ugrožavaju i sigurnost, kaže Drago Marčeta iz Sarajeva. On tvrdi da se ne osjeća sigurno ni na pješačkoj stazi. „S autom zalutaju i na pješačku stazu. Posebno su ugrožena djeca koja se nemaju gdje skloniti. Parkiraju i na trotoarima pa se ne može proći. Najveći problem su stari automobili koji ispuštaju previše plinova. Sarajevo je tijesan grad za ovoliko vozila. Čini mi se da ima više vozila nego stanovnika. Mnogi nemaju novaca niti za kruh, ali voze automobil, a takvi će sigurno voziti i 22. rujna“, kaže Marčeta.

I Emilija Bošnjak je ogorčena zbog prometne „nekulture“. „Nema se kuda proći. Evo, tu je dječji vrtić, a oni se parkiraju. I pred ulaz u zgradu parkiraju. Ne daj bože da se zgrada zapali ili da hitna pomoć mora doći. Ne bi imala kuda prići, samo pogledajte“, kaže Emilija Bošnjak pokazujući prostor pretrpan automobilima ispred stambene zgrade u sarajevskom naselju Otoka. „I svi hoće voziti. Sve po jedan čovjek u autu. Ne znam odakle im novac za gorivo. Promet u Sarajevu je užasan. Evo, ja sjedim ovdje na klupi, izašla sam malo na zrak, ali gušim se. Ne može se disati od plinova. I još sijeku drveće koje nam kisik daje. Evo, pogledajte, posjekli su drveće, a postavili ove bandere sa slikama političara“, kaže Emilija Bošnjak.

Više automobila nego zaposlenih?

Prema ekonomskim pokazateljima, BiH je jedna od najsiromašnijih europskih država. Ova država ima najviše ministara po glavi stanovnika i, prema istraživanju portala Klix.ba, više automobila nego zaposlenih osoba. Iako mnogi bh. građani žive na ivici siromaštva, ne odriču se svojih vozila. Za neke je posjedovanje automobila „iluzija boljeg života“, a za druge „strast kojoj se ne može odoljeti“.

Envera Feratovića zatekli smo kako sa ljubavlju „glanca“ svoje vozilo ispred kuće. Kaže da je još od djetinjstva maštao o tome da ima vlastiti automobil. „Svako vozilo ima svoju dušu. Potpuno sam se posvetio automobilu i preradio sam ga od limarije do mehanike. Ugradio sam i neke unikatne detalje kako bi bio što ljepši. Zaista razumijem sve one koji većinu vremena provode sa svojim automobilima. Istinita je priča da ima dosta ljudi koji će se odreći i hrane ako treba kako bi natočili par litara benzina u svoj automobil. Na žalost, prometna kultura nije naročito razvijena u našoj zemlji. Ima dosta nesavjesnih vozača koji ugrožavaju i sebe i druge vozeći pod uticajem alkohola ili droge. Ima i dosta tehnički neispravnih vozila“, kaže Feratović.

Kako se odreći „iluzije boljeg života“?

Komentirajući činjenicu da su mnogi u ovoj zemlji spremni voziti automobil po svaku cijenu, psiholog i politički analitičar Ibrahim Prohić podsjeća da „čovjek nije samo racionalno biće“. „Puno sadržaja, potreba i motiva je u tzv. sferi nesvjesnog. Bosanskohercegovačko društvo je nezrelo, pa i bolesno društvo, u sociološkom i psihološkom smislu. U poremećenom sustavu vrijednosti mnogi građani imaju krive prioritete i ne znaju ekonomizirati raspoloživim sredstvima. Automobil je jedna od iluzija suvremenog svijeta". Daje privid moći, značaja i višeg standarda. I, eto paradoksa. Što je standard niži, to je veća potreba za iluzijom. Lakše je 'odvojiti od usta' nego se odreći iluzije. Dok vozimo automobile bez obzira na cijenu benzina, lakše podnosimo to što nas politika i vlast “vozaju” već dvadeset godina. Suvremeni čovjek je zatočenik nekih simboličkih predmeta, a automobil je svjetski simbolički apsurd. BiH nije izuzetak“, kaže Prohić za Deutsche Welle.

U kojoj će se mjeri gradovi u BiH pridružiti akciji „Dan bez automobila“? Sarajevo, Banja Luka i drugi bh. gradovi imaju veliki broj biciklista, ali ne dovoljno i biciklističkih staza. Pješaci se raduju ovoj manifestaciji i priželjkuju rješenja kojima bi se uža gradska jezgra trajno proglasila zonama bez automobila. Sarajevo je 2002. godine potpisalo Povelju o obilježavanju „Dana bez automobila“, a gradski je centar tada bio zatvoren za promet.