1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Da li ćemo ja i moj e-book postati prijatelji?

22. siječnja 2011

Nisam nipošto jedini koji je ovog Božića pod borom pronašao e-book. Mada elektronska knjiga postoji već dugo, ovo je prvi put da su kvalitetniji aparati u ovo doba bili beznadno rasprodani, piše naš suradnik A. Šubić

https://p.dw.com/p/QuKe
Muškarac čita elektronsku knjigu
Foto: AP

E-booku je zapravo dugo trebalo da dospije na popis želja, barem među onima kojima se čini kako ionako imaju sve ostale elektronske drangulije. Prvi modeli su se pojavili još koncem prošlog stoljeća, ali priznajem da sam i osobno među onima kojima čitanje ne znači tek gutanje slova. "Prava" knjiga ipak ima svoju težinu - doslovno.

Ona privlači svojom bojom, imponira svojom debljinom, ulijeva poštovanje svojim mirisom - bilo svježe boje, ljepila i čistog papira novih knjiga ili pak mirisom prostora ili čak osobe od koje ste je dobili. Picajzle će se ljutiti zbog neke fleke na koricama, kod drugih će možda pobuditi nostalgično sjećanje na ukusan gulaš pojeden prije tko zna koliko vremena.

Na slijedećoj stranici: "Normalna" knjiga

"Normalna" knjiga

Žena čita knjigu
Foto: picture-alliance/ dpa

I kod čitanja, tu je uvijek osjećaj pod prstima koliko smije biti debela lijeva strana knjige dok se nešto u knjizi ne počne događati i na kojem mjestu je bolje okaniti se uzaludnog posla i pokloniti tu knjigu dragom neprijatelju. Dobro, tu postoje i iznimke: sjećam se izdanja Mannove "Legende o Josipu", tiskane na upravo vraški tankom papiru gdje i nakon čitavog dana čitanja imate dojam da ste još na predgovoru. Ali s druge strane i među nama rečeno, možda to i nije to jedina takva knjiga Thomasa Manna, bez obzira na kojem papiru bila tiskana.

Ali je ipak - tiskana. Na ekranu računala slova izgledaju drugačije, a gledanje izbliza stvar čini samo još gorom - i to vrijedi i za kojekakve "Tablet PC". Pročitati čitavu knjigu na računalu gdje je problem i preletjeti mail od dvije stranice teksta, čini se kao zadaća koja jedino može obradovati proizvođače naočala. I sad kupiti napravu čija je jedina svrha pokazivati tekst neke knjige?

Na slijedećoj stranici: Iznenađenje!

Iznenađenje!

Uređaj sa stotinama knjiga je debeo tek koji milimetar
Foto: Plastic Logic

Zapravo, čak i takvi nevjernici moraju biti iznenađeni kad prime e-book u ruku. Možda i ne napredujemo svakog dana, sve više i u svakom pogledu, ali kod ekrana tih naprava se u posljednjem stoljeću ipak nešto promijenilo. E-Ink, elektronska tinta doista izgleda kao tinta tiskana na - dobro, možda ne papiru, ali na plastičnoj foliji. A pomisao da u tanušno kućište e-booka bez problema stane dva-tri regala knjiga ipak može natjerati i najveće tehnološke nevjernike da e-booku daju barem šansu da se dokaže.

Ovog Božića, barem u Njemačkoj, su očito mnogi učinili upravo to: Njemački portal Amazon je morao objaviti kako nema šanse da naručeni Kindle stigne prije praznika, a i drugi kvalitetniji modeli su bili rasprodani. A oni koji su - kako ispada, imali sreću pronaći e-book pod borom, mogli su već za koji sat shvatiti da ipak ništa nije tako jednostavno kako izgleda.

Na slijedećoj stranici: Nije baš neka sreća

Nije baš neka sreća

Ekran e-booka od Sonya
Foto: picture-alliance/ dpa

Prvi - i manji problem jest boja: ekrani e-booka nisu osvijetljeni pa tako i jedva troše struju. Ali pozadina nije bijela, nego prije svjetlo-plava, a makar što mrdali po gumbićima, slova će uvijek biti samo tamno-siva. Drugi, veći problem se može vidjeti i na mnogim reklamama za e-book: redom su prikazani mladići ili djevojke, romantično naslonjeni na drvo ili dok se prže na plaži - dakle redom osobe koji su bili kod očnog liječnika samo prije upisa u osnovnu školu. Ne želim niti znati kako se osjećaju oni kojima je dospio neki jeftiniji e-book, ali na mojem sa ekranom od 6 cola stalno imam dojam da čitam sa šalabahtera. Da, slova se mogu povećati, ali kod onih koji imaju jasnu predodžbu koliko teksta stane na jednu stranicu to nije opcija.

Dragi moji proizvođači! Šest cola je 15,2 centimetara u dijagonali, a knjige se od pamtivijeka štampaju na formatu A5. Treba odbiti koji cent za omot, uvez i tako dalje, ali i onda je dijagonala debelo preko 20 centimetara! Zar je bilo tako teško otići u knjižaru s metrom u ruci i napraviti posao kako spada? Rečeni e-ink se teoretski može proizvesti u svakoj veličini i obzirom da ima veoma malo e-bookova sa većim ekranima, izgleda da je tu još uvijek tehnički problem sa rezolucijom.

Na slijedećoj stranici: Niču kao gljive

Niču kao gljive

Knjižara prepuna knjiga
Foto: picture-alliance/dpa

Ipak, proizvođača takvih molitvenika novog poimanja literature ima sve više. Mnogi od njih se nadaju zagristi u kolač provizije od prodaje elektronskih izdanja knjiga pa tako i izmišljaju neke formate datoteka za koje normalni ljudi još nikad nisu čuli. Ali kod želje da i kupite elektronsku knjigu čeka novo iznenađenje: izdavači su uvjereni da tih nekoliko bitova vrijedi isto toliko novca kao i prava knjiga, od korica i papira.

Dragi moji: knjiga izvan cyber-svijeta ima više korisnih namjena. Može se je podmetnuti pod ormar koji se klima, može poslužiti za tamanjenje gamadi koja puzi naokolo, dobra je i kad treba nešto teško, a nije loša ni kao termički izolator. Na nju se može i napisati nešto važno, a ako sve pođe po zlu i barem kod nekih, one knjige koje neće prihvatiti niti u antikvarijatu još uvijek mogu poslužiti i za ogrjev (molim tu bez političkih konotacija).

Na slijedećoj stranici: Smrtonosna prašuma digitalizacije

Smrtonosna prašuma digitalizacije

Stari gramofoni
Foto: picture-alliance/ dpa

Uopće, već i nakon prvih vijesti o elektronskim knjigama neupućene može začuditi, zašto sad i izdavači knjiga guraju glavu u omču digitalizacije koja je već uništila muzičku - a na najboljem je putu da ugrozi i filmsku industriju. A ako su izdavači možda i uvjereni kako čitatelji knjiga manje znaju o računalima od klinaca koji po čitave dane ganjaju čudovišta po ekranu, možda je to točno - ali sigurno nisu gluplji.

Već u prvoj potrazi na internetu za "free" "e-book" će vas zateći na desetke tisuća pogodaka. Osim brojnih i vrijednih klasičnih djela na koja su istekla autorska prava, na žalost u pravilu ispada da su doista besplatne knjige tog oblika zapravo fenomen nove poplave samizdata kakav se nije mogao vidjeti niti za najgorih dana socijalizma. Isto tako na žalost, već nakon treće rečenice mnogih takvih djela se mora ustanoviti kako je postojalo mnogo dobrih razloga da su takve stvari do sada čitale samo mame autora - i kasnije, ako stanje nije postalo bolje samo od sebe, njihovi psihijatri.

Na slijedećoj stranici: Prijatelji možda ne, ali...

Prijatelji možda ne, ali...

Ali onda dolazi i siva zona svjetske virtualne vreće za smeće koja je već uništila ostale medije. Novi krimić LeCarea? Lako bi stao i na flopydisc - ako se još netko sjeća tog načina čuvanja podataka, a današnjoj mreži ne treba niti puna sekunda da se tih nekoliko stotina stranica prvoklasnog štiva pojavi u utrobi vašeg računala. Novi Follet? Na engleskom ili njemačkom? Naravno, u toj sivoj raboti loše prolaze govornici nekog manjeg svjetskog jezika, ali kod velikih - izgleda kao da nema granice.

Modeli e-booka
Foto: DW / Manfred Böhm

Nije teško postati perverzan: Upute za pilota aviona F-16, izdanje Američko ratno zrakoplovstvo? Ili želite prelistati Ilustriranu enciklopediju kriminalističke patologije? Ona je pak nešto malo veća i već nakon prve fotografije prostrijelne rane teško će itko listati i dalje - ali i u elektronskom obliku se teško može obuzdati lovački nagon starih čitača knjiga. Pogotovo ako knjiga košta - jedan klik mišem.

I na kraju, umjesto zaključka: ja i ovaj moj e-book vjerojatno nikad nećemo postati prijatelji, ali smo već nakon nekoliko tjedana veoma dobri poznanici. A kad konačno skrpaju e-book sa nešto malo većim i boljim ekranom, sve su opcije još uvijek otvorene pa i ona "dok nas smrt ne razdvoji".

Autor: A. Šubić

Odg.ured: Željka Telišman