Kao iz bajke

Rotkäppchen je jedina istočna marka koja se sačuvala i postala popularna na cijelom njemačkom tržištu. Firma iz Saksonije-Anhalta pokupovala je konkurente, druge njemačke proizvođače pjenušavih vina i danas dominira na tržištu. Florenu je u međuvremenu kupila zapadna firma Beiersdorf, koja proizvodi i kreme Nivea, a Spee je kupio Henkel, koji proizvodi i prašak za pranje Persil.

Jedinstvo je donijelo drastičan pad

Rotkäppchen je najveći uspjeh bivšeg DDR-a, kada je riječ o robi široke potrošnje. Vinarija je osnovana još 1856. godine u Freyburgu. Vinogradi danas zauzimaju površinu od 650 hektara i to je najmanja površina koju ima neka vinarija u Njemačkoj. Međutim, odatle potiče samo nekoliko procenata grožđa koje se koristi za proizvodnju sekta. Najveći dio grožđa stiže iz Francuske, Španije, Italije i sa zapada Njemačke.

Tokom DDR-a vinarija je bila u državnom vlasništvu i godišnje, u skladu sa planom, proizvodila 15 miliona flaša sekta. Poslije preokreta 1989. i na istoku Njemačke radije su se opredjeljivali za pjenušava vina sa zapada zemlje ili iz inostranstva i 1991. godine prodato je samo 2,9 miliona flaša Rotkäppchena.

Promjena s Buy-out menadžmentom

Do preokreta je došlo 1993. godine. Tadašnji tehnički direktor Gunter Heise preuzeo je propalu državnu firmu, a najveći dio otkupne cijene platili su preduzetnik Harald Eckes-Chantré i njegova porodica. Oni danas imaju više od pedeset procenata vlasništva, a ostatak ima Heise sa kolegama. Od 1994. osnovni zadatak bio je plasirati marku Rotkäppchen i na zapadnom dijelu tržišta i to je tako uspješno obavljeno, da je vinarija 2000. prodala pedeset miliona flaša i postala vodeći proizvođač pjenušavog vina u cijeloj Njemačkoj.

Rotkäppchen na šoping turi na Zapadu

Sada je bilo dovoljno novca u kasi da se od kanadske kompanije Seagram otkupe do tada tri najpopularnije marke – Mumm, Jules Mumm i MM Extra. Godinu dana kasnije kupljena je firma Geldermann iz Badena.

Prošle je godine udio firme Rotkäppchen na njemačkom tržištu pjenušavih vina bio 40 procenata, drugi je bio španski Freixenet sa 17 procenata. Na svjetskom tržištu situacija je obrnuta – tu su Španci uvjerljivo prvi, a Rotkäppchen drugi. Do kraja 2006. kupljeno je i nekoliko fabrika žestokih pića tako da je i tu Rotkäppchen izbio na prvo mjesto.

Ulazak u poslove sa žestokim pićima

Prošla godina bila je najuspješnija u historiji nekada državne, gotovo propale, firme: prodato je 186 miliona flaša pjenušavog vina, običnog vina i žestokih pića – 10,5 posto više u odnosu na 2006. Promet je porastao za 8,9 posto na 709,5 miliona eura. O dobiti nisu saopćeni nikakvi podaci.

Cilj: domaća marka za cijelu Njemačku

Joachim Schütz, sekretar interesnog udruženja čiji je i Rotkäppchen član, smatra da je uspjeh povezan sa promjenom strategije i kaže: „Nakon što je firma otkupljena, rukovodstvo se fokusiralo na reklamiranje Rotkäppchena kao nacionalnog brenda.“ Rotkäppchen je imao potencijal da to postane – i postao je. Novac se prvo zarađivao vlastitim pjenušavim vinom, a onda su otkupljivani zapadni brendovi. Istina, firma ne saopćava koliko se proda pojedinih pića.

Firma Rotkäppchen nikad se nije posebno trudila oko kupaca na istoku zemlje i jedan predstavnik je izjavio da bi se najradije oslobodila imidža istočne firme. U firmi nisu spremni za medije govoriti o Rotkäppchenu kao o istočnonjemačkom uspjehu i to obrazlažu na sljedeći način: “Historija DDR-a je samo dio naše tradicije duge 150 godina. Mi smo kompanija okrenuta budućnosti.“