Crkveni poduhvati Safeta Zeca

U istoriji evropske umjetnosti, posebno epohe renesanse, narudžbina slikarskog ostvarenja sakralne sadržine i za sakralna zdanja bila je visoko priznanje za svakog umjetnika. Crkveni velikodostojnici su pratili umjetničko stvaralaštvo, uočavali talente, prepoznavali genije i angažovali ih da ostvare slike na biblijske teme. Ono što je zahvaljujući tim narudžbinama ostvareno po zidovima zapadnoevropskih kršćanskih crkava spada u najveće domete slikarske umjetnosti svih vremena. Po narudžbini nastala su najbolja djela Djota, Mantenje, Leonarda da Vinčija, Rafaela, Mikelanđela, Ticijana,…

Čast i umjetnička slava, nerijetko vjekovna, vezane su za takve narudžbine i njihovu realizaciju. U izmijenjenom istorijskom ambijentu, u XXI vijeku, takva čast i priznanje pripali su jednom bosanskohercegovačkom umjetniku, istina poznatom i slavnom i prije toga - Safetu Zecu. U centralnoj crkvi Isusovačkog reda u Rimu, izgrađenoj krajem XVI stoljeća, postavljena je njegova slika "Skidanje Isusa sa krsta". Tom činu prisustvovao je sȃm poglavar Rimokatoličke crkve, papa Franjo.

Kako je Safetu Zecu povjeren ovaj poduhvat?

"Pozvan sam da konkurišem za izradu te slike. Predstavnici Isusovačkog reda su pripremili interni konkurs na koji su pozvali četiri italijanska slikara i mene. Po njihovoj prethodnoj procjeni jedan od nas petorice mogao je da ispuni njihove zahtjeve u ostvarivanju poznate biblijske teme skidanja sa krsta", kaže Safet Zec za Deutsche Welle. "Kao i ostala četvorica izradio sam veliki broj skica i studija i predočio tim velikodostojnicima. Prošlog proljeća su mi javili da je prihvaćen moj prijedlog i koncepcija. Počeo sam raditi u aprilu i posao je završen u septembru. Imao sam čast da predstavljanju ostvarenja prisustvuje sam papa Franjo i da se pozdravi sa mnom i članovima moje porodice", ispričao je umjetnik.

Na izložbi u Ateljeu grafike Zec u Parizu u prilici smo da se upoznamo sa svim fazama tog stvaralačkog poduhvata koji će ući u istoriju zapadnoevropske umjetnosti, od prvih skica do ostvarenja ove sakralne kompozicije visoke tri i široke dva metra koja je postavljena u kapeli Della Passione crkve Gesù u Rimu. Na toj pariškoj izložbi eksponati su i slike iz ciklusa na temu rata u Bosni i Hercegovini i srebreničke. Reklo bi se disparatna ostvarenja, ali ne, nije tako: duboko su povezana.

"Oni koji su odlučivali kome će povjeriti kreaciju kompozicije skidanja sa krsta dobro su se upoznali sa mojim prethodnim radom. Saznao sam da je i za njih bio intenzivan i potresan doživljaj vidjeti moje slike o bosanskohercegovačkoj tragediji. Prepoznali su dubinu te tragedije, vidjeli su na tim slikama ranjena i mrtva tijela, ruke koje ih drže u zagrljaju i nose ili polažu, vidjeli su okrvavljenu odjeću i platna kojim su prekrivena, reflekse bola na licima bližnjih. Sve su to oni vidjeli i spontano napravili paralelu sa mučeništvom Isusa Krista i skidanjem njegovog tijela sa krsta", kaže umjetnik.

Patnja i iskustvo

Osnovni kriterijum za izbor stvaraoca koji će realizovati ovakvu kompoziciju jeste slikarsko majstorstvo, naprosto savršeno savladan zanat, kako voli da istakne sam Safet Zec. Taj zahtjev ispunjava svaka njegova slika, ali slično majstorstvo nije nedostajalo ni njegovim, italijanskim, konkurentima. Oni koji su odlučivali kome povjeriti taj odgovoran zadatak, uvjerili su se da nema umjetnika koji će toj temi prići s toliko iskrenosti i emocionalnog učešća kao Safet Zec. To je istakao poznati istoričar umjetnosti Đandomeniko Romaneli (Giandomenico Romanelli) u tekstu povodom predstavljanja slike "Skidanje Isusa sa krsta". Toj sakralnoj kompoziciji prethodile su proživljene slike s temama rata u Bosni i Hercegovini, a posebno srebreničkog ciklusa. One su čvrsto kreativno vezane, možemo se uvjeriti na pariškoj izložbi. Suštinu "Skidanja sa krsta" i umjetničkog iskaza bosanske tragedije sačinjavaju nasilna smrt, žrtve, bol, iskazani tijelima kojima je oduzet život, rukama, zagrljajima bližnjih, licima živih učesnika, kao i drugim elementima slika.

U te "druge elemente" prije svega spada tkanina uz tijela srebreničkih žrtava, ista ona koja djelomično prekriva tijelo mrtvog Isusa Krista dok ga skidaju sa krsta. Na mnogim ranijim slikama Safeta Zeca tema je bila nošenje mrtvog ili ranjenog čovjeka. I preko njih i preko tijela Isusa Krista prebačeno je isto krvlju poprskano platno, i ono je neodvojiv dio ekspresivnosti tih ostvarenja. To platno koje prepoznajemo kao tradicionalno bosansko, ručno tkano, sačuvano čisto i neupotrebljeno do tragičnog trenutka, prebačeno je preko stradalih tijela kao melem, nada, saživljenost. Ono je moglo imati i druge namjene, moglo je postati ženska bluza ili muška košulja za svečane prilike, moglo je krasiti sto i krevet ili biti zavjesa, ali na Safetovim slikama, tako okrvavljeno, postaje brutalno svjedočanstvo mučeništva, patnje i smrti. Taj emocionalni naboj iz njegovih slika iz bh. i srebreničkog ciklusa, inspirisanih stvarnim zbivanjima, emanira podjednako intenzivno i iz sakralne slike u rimskoj isusovačkoj crkvi Gesù.

"Ne pripadam hrišćanstvu, ali to nije smetalo da se nađem među umjetnicima koji su ostavili i ostavljaju iza sebe djela koja u svakoj epohi pobuđuju dubok doživljaj. Kako ova sakralna slika, tako se nadam da će i srebrenički opus ostati među takvim ostvarenjima", kaže veliki bosanskohercegovački umjetnik. Dodaje da je posao kojeg se prihvatio bio utoliko odgovorniji što se u crkvi Gesù već nalaze slike i freske velikih majstora XVI i XVII stoljeća. Na mjestu gdje je sada njegovo ostvarenje, bila je do 1800. "Pieta" poznatog italijanskog slikara Šipionea Pulconea (Scipione Pulzone) iz Gaete, poznatog kao Il Gaetano. Ta slika se sada nalazi u jednom od najvećih svjetskih muzeja, Metropoliten muzeju u Njujorku. A slika Safeta Zeca na istom mjestu u rimskoj crkvi ostaće tu vjekovima.

Osnovno je jesi li umjetnik, a ne ko si i odakle si

"Time što je moje 'Skidanje s krsta' postavljeno na mjesto koje je zauzimala 'Pieta' čuvenog Il Gaetana, koji je, usput budi rečeno, jedan od velikih portretista kasne renesanse, ispunjen je i jedan moj davnašnji, mladalački san da ostvarim veliku kompoziciju posvećenu religioznim temama, kakve su stvarali veliki slikari zapadnoevropske umjetnosti. Utoliko sam zadovoljniji što je moja slika u crkvi u čijem projektovanju je učestvovao i Mikelanđelo i koja je bila model za izgradnju svih crkava isusovačkog reda", kaže Safet Zec.

Nametnulo se pitanje kako su velikodostojnici tog reda, a i italijanske institucije za zaštitu kulturno-istorijskih spomenika prihvatili da upražnjeno mjesto u ovoj čuvenoj crkvi svojim djelom ispuni umjetnik koji je musliman iz Bosne i Hercegovine.

"Za njih to nije bio neki problem. Njima je bilo važno hoće li taj umjetnik zadovoljiti visoke kriterijume koje to djelo iziskuje. Njima je bitno da li si ti majstor i imaš li kreativne potencijale, a ko si i odakle si sasvim je nevažno. Meni je ta okolnost bila još manji problem: bio sam spreman svim svojim iskustvom za to ostvarenje. Decenijama sam upijao ono što su stvarali klasični zapadnoevropski umjetnici, a svi u svom opusu neizostavno imaju djela posvećena religioznim temama. Valjalo mi se samo uklopiti među njih, i uklopio sam se. Na kraju krajeva, mi smo se obrazovali i formirali u epohi kad religiozna pripadnost nije bila smetnja normalnom komuniciranju među ljudima, a pogotovu ne razlog sukoba i neprijateljstava. Uostalom, ja sam u mladosti radio na restauraciji fresaka i slika po srbijanskim i kosovskim manastirima", kaže za DW Safet Zec.

Veliki bosanskohercegovački umjetnik u svojoj 72. godini neumorno i dalje radi. Tek što je završio "Skidanje s krsta" za čuvenu jezuitsku crkvu i u Parizu otvorio izložbu o nastanku tog ostvarenja, čekale su ga pripreme, a prije dva dana i otvaranje velike izložbe u italijanskom gradu Trevizu.

„Riječ je faktički o retrospektivi, jer je izloženo više od 70 slika, grafika i crteža nastalih od 1970. do 2010. godine. Pokrovitelj je fondacija 'Benetton' koja već 20 godina dodjeljuje nagrade ljudima i mjestima koji su stradali u zemljotresu, elementarnim nepogodama ili ratu. Ove godine nagrada je pripala selima Osmače i Brežani kod Srebrenice i njihovim stanovnicima koji su se vratili iz izbjeglištva i koji prisustvuju različitim manifestacijama u Trevizu. Moja izložba je dio te manifestacije“, rekao je za DW veliki bh. slikar Safet Zec.