1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Bundesver u jadnom stanju

Saša Bojić / Mehmed Smajić30. septembar 2014

Loše stanje njemačke ratne opreme i vojnici koji su u misijama u inostranstvu preopterećeni, umorni i demotivisani, jedna je od glavnih tema pisanja nemačke dnevne štampe. Štampa piše i o procesu protiv Karadžića.

https://p.dw.com/p/1DNX5
Foto: picture-alliance/dpa

„Bivši vođa bosanskih Srba, Radovan Karadžić, od početka sudskog procesa nije mogao skoro ništa dobiti: njegova suodgovornost u brojnim ratnim zločinima na Balkanu, nikada nije dovođena u pitanje. Njegova vlada je iza sebe ostavila mnogo dokaza. Samo je bilo otvoreno s kojim stavom će proći kroz taj proces: da li kao vatreni nacionalista, koji je upleten u vlastitu legendu, kao što su Milošević i Mladić, ili neko ko će se pokazati u drugom svjetlu. On se odlučio za promjene. Pravno je dobro kalkulisao. U sudnici se pristojno ponašao. Zašto je onda toliko trajalo – pet godina od čitanja optužnice do danas? Za tromost nije toliko odgovoran optuženi nego Tribunal što se odnosio toliko savjesno. Za nadati je se da će njegovi nalazi postojati još 100 godina. Kada optuženi bude i mrtav, uvijek će biti revizionista koji će pokušati negirati njegove zločine“, smatra komentator lista „Süddeutsche Zeitung“.

Niederlande Kriegsverbrechertribunal Radovan Karadzic
KaradžićFoto: Michael Kooren/AFP/Getty Images

Kursevi opuštanja za njemačke vojnike

Učešće u misiji NATO koja štiti Tursku od napada iz Sirije dovelo je Bundesver do granice izdržljivosti. Četvrtina od ukupnog broja njemačkih vojnika (28 odsto) koji su u međunarodnim misijama od početka 2013. nije dobila odmor od 20 mjeseci između dvije misije, prenosi agencija dpa. Njemački vojnici su umorni i prenapregnuti. Ministarstvo odbrane pokušava da ih rastereti tako što im je skraćuje i povoljnije raspoređuje vrijeme za dežurstvo. Osim toga, nudi im i kurseve opuštanja i druge vrste psiholoških usluga. Mandat njemačkih vojnika koji u Turskoj opslužuju baterije raketa tipa „Patriot“ ističe 31. januara 2015. Ministarka odbrane Ursula fon der Lajen je još u martu ove godine, prilikom obilaska njemačkih jedinica u Turskoj, rekla da bi taj mandat mogao biti i produžen dok se ne nađe rješenje sukoba u Siriji.

Uz vijesti o lošem stanju njemačke ratne avijacije, ova tema je bila jedna od glavnih preokupacija komentatora njemačkih dnevih listova. Tako list Berliner morgenpost (Berlin) piše da je „Bundesver, koji je za vrijeme Hladnog rata bio među najpouzdanijim partnerima u NATO, u međuvremenu se pretvorio u staro gvožđe. U očekivanju vječnog evropskog mira, političari su se početkom 90-ih godina složili oko mirovne dividende koju su svi ministri odbrane morali da plaćaju iz svog budžeta. To se nije promijenilo ni kada su Bundesveru stalno dodjeljivane nove misije u inostranstvu. Ali, prilikom planiranja nikome nije palo na pamet da to troši i materijal i novac“. Komentator lista utvrđuje da odgovornost za tu situaciju snosi ministarka odbrane Ursula fon der Lajen, ali se i pita: „Ali, šta je sa generalima i inspektorima oružanih snaga? Zašto oni nisu opominjali na takvo stanje ni ministarku, ni njene prethodnike?“

Ministri odbrane ostavljani na cjedilu

List Der noje tag (Vajden) smatra da su sadašnje zađevice među strankama oko toga ko je kriv za loše stanje u Bundesveru zapravo „politička kapitulacija stranaka koje već godinama postavljaju vlade i ministre odbrane. Bundesver ima ozbiljan problem sa materijalom. Nabavka oružja i zadaci jedinica su već duže vremena u nesrazmjeri. Za to krivicu snose i Crni i Crveni. Zato – dosta sa napadima. Njemačkoj je potrebna velika koalicija odbrane.“

Patriot Raketen der Bundeswehr in der Türkei 25.03.2014
Patriot rakete u TurskojFoto: AFP/Getty Images/John Macdougall

Slično misli i komentator dnevnika Badiše nojeste nahrihten (Karlsrue): „Nijedna stranka nema pravo da sada pokazuje prstom na neku drugu stranku. Među njima postoje samo male razlike kada je riječ o neodgovornom ponašanju. Ni Unija ni SPD nisu za proteklih 20 godina dali armiji ono što joj je potrebno. Umjesto toga, stalno je vladala štednja, a vrhunac bezidejnosti je bilo to što je vojska jednostavno bivala sve manja. Kada je riječ o finansiranju vojske, svaki ministar odbrane je ostavljan na cjedilu. Samo poneki mudri političar je opominjao i gurao prste u ranu...“

Noje Rur cajtung/ Noje Rajn cajtung (Esen): konstatuje da je Njemačka trenutno „u modusu habanja. To važi za infrastrukturu, ali i za Bundesver. Ne mogu se istovremeno povećavati investicije a novo zaduživanje smanjivati na nulu. [...] Posebno je u Bundesveru vidljiv raskol između želja i stvarnosti. Ministarka odbrane Ursula fon der Lajen je bila spremna da učini više. Ali je od vojske dobila lekciju u vidu kvarova i havarija [...] Sada je ministarka prinuđena da nastupi sasvim iskreno. Ili će da smanji zahtjeve ili će da namakne više novca. NATO traži od Njemačke da poveća svoj budžet za odbranu. Sve izgleda kao uvod u sukob sa ministarstvom finansija oko raspodjele sredstava...“