U Njemačkoj i dalje premalo donatora organa

Za ljude koji pristanu da nakon smrti doniraju organe, to je moguće samo ako imaju apsolutno povjerenje u sistem njihove raspodjele. Međutim, od protekle godine na vidjelo stalno izlaze novi detalji i javnost potresaju novi skandali, kada je o tome riječ. Tako se saznaje da su ljekari u Lajpcigu neke pacijente kojima su organi bili potrebni, proglašavali slučajevima za dijalizu, samo zato da bi na listama za čekanje ti pacijenti bili prebačeni na vrh. Postavlja se pitanje da li su ti ljekari primili mito. U novembru i decembru je broj doniranih organa opao, što se tumači kao direktna posljedica ovog skandala.

Odluka o tome ko će dobiti organ donosi se u međunarodnoj organizaciji Eurotransplant. Njeno sjedište je u holandskom Leidenu i tamo se na osnovu nalaza pacijenata pravi lista na kojoj se najkritičniji pacijenti nalaze pri vrhu.

Njemačka fondacija za transplantaciju organa koordinira njihovo uzimanje nakon što se kod potencijalnih donatora ustanovi smrt. Smrt moraju potvrditi najmanje dvojica ljekara koji nemaju nikakve veze sa procesom transplantacije. Cijeli postupak kontroliše posebna komisija pri Ljekarskoj komori Njemačke.

Nestašica doniranih organa

U Njemačkoj se na listama čekanja za različite organe nalazi 12.000 pacijenata. Međutim, u 2012. provedeno je samo 2777 transplantacija. Oktobra prošle godine je na snagu stupio poseban zakon čiji cilj je da kod stanovništva poveća spremnost da nakon smrti donira organe. Novost je da kase zdravstvenog osiguranja redovno kontaktiraju građane i pitaju ih da li bi bili spremni da postanu donatori. Osiguranicima se poštom šalju i odgovarajući formulari koje mogu da popune.

Za Theodora Windhorsta, hirurga iz Bielefelda i člana Komisije za transplantaciju, novi zakon ne ide dovoljno daleko: "Ljudi se time ne prisiljavaju da se pozabave ovom temom. Mnogi će pisma zdravstvene kase jednostavno baciti u smeće, tako da neće biti ni svjesni problema."

Neke kase zdravstvenog osiguranja su zbog nedavnih skandala na određeno vrijeme čak odgodile slanje upitnika i formulara svojim osiguranicima.

Pristanak ili pravo na opoziv?

Za razliku od Njemačkih zakona koji predviđaju da donator organa prije svoje smrti mora da potpiše da pristaje na to, u nekim državama su propisi drugačiji. Tamo je potencijalni donator svaka preminula osoba koja za života nije potpisala da to ne želi da bude.

Država u kojoj postoji najveća spremnost na doniranje organa je Španija. Tu na milion stanovnika ima 32 donirana organa. U Njemačkoj je taj broj upola manji - samo 15,8 doniranih organa na milion stanovnika. Najmanje donatora je u Brazilu i Luksemburgu.

Pri tome razlog za mali broj donatora ne leži direktno u vezi sa važećim propisima. U Austriji, naprimjer, važi pravilo da je svako potencijalni donator ukoliko se za života ne izjasni protiv toga, ali je broj uzetih organa u nekim regionima manji nego u Njemačkoj.

Za Günthera Kirstea, člana Njemačke fondacije za transplantaciju organa, to je znak da u samim bolnicama osoblje nije dovoljno upućeno u temu i zbog toga on predlaže: "Svaki smrtni slučaj na nekoj stanici intenzivne njege mora odmah da se prijavi Njemačkoj fondaciji za transplantaciju organa i ova fondacija bi trebalo da bude uključena u takve slučajeve."

Ta praksa se uspješno provodi u Španiji.

Autori: Marcus Lütticke / Azer Slanjankić

Odg. ured.: Senad Tanović