Raste pritisak na egipatskog predsjednika Mursija

U utorak (05.12.) navečer se na Trgu Tahrir okupilo više od sto hiljada ljudi. U jednom trenutku, tokom noći, demonstranti su se uputili ka Predsjedničkoj palati, ali je protesno okupljanje proteklo bez incidenata. Policija je doduše u više navrata upotrijebila suzavac, ne bi li sprečila građane u obaranju barikada.

Za razliku od prethodnih protesta, bezbjedonosne snage su u utorak navečer (05.12.) bile suzdržanije, čak su se u više navrata, na kratko, povlačile u predsjedničku rezidenciju. Mursi je svjestan da protesti veoma lako mogu da se pretvore u krvoproliće. Doduše, demonstranti uopšte ni ne pokušavaju da upadnu u palatu. Ipak predsjednik svoj kabinet na vrijeme napustio, još tokom popodneva.

Protesti su trajali do kasno u noć. Jedan broj okupljenih građana se razišao, drugi dio se povukao u šatore, podignute na trgu Tahrir. Od zahteva se ne odustaje. Protivnici Mursijevog režima, ne prihvataju predloženi nacrt Ustava, kao ni dekret kojim predsjednik sebe stavlja iznad zakona. Abdel Salah El-Din redovno dolazi na proteste u centru Kaira. "Ustav o kojem se govori je Ustav Muslimanskog bratstva. Prije usvajanja nacrta tog dokumenta i Mursijevog dekreta, ovdje je bilo mirno. Građani sada drugačije reaguju na sve to."

Sve više zahtjeva za Mursijevima odlaskom

Drugim riječima, demonstranti su sve glasniji i u zahtjevu da Mursi mora da ode. Ali odgovor na pitanje, ko bi mogao da ga nasledi, nemaju. Književnik Alaa Asvani koji uživa veliki ugled u narodu, svojevremeno je u drugom krugu izbora podržao Mursija. A i opozicija je tada bila ujedinjena, u namjeri da svrgne diktatora i da spriječi dolazak Mubarakovog posljednjeg premijera Ahmeda Šafika na vlast. Na mjesto predsjednika došao je Mohamed Mursi, koji je za svega par mjeseci izgubio povjerenje velikog broja građana. I Asvani se sinoć (04.12.) oglasio rekavši "Diktatoru je upućena jasna poruka. Revolucija nije oslabila g-dine Mursjai. Sljedeći put kada ne budete održali svoju riječ, odvešćemo vas kod Mubaraka."

I egipatski mediji su podijeljeni. Televizijski kanali poput Al-Džazire koji su naklonjeni Muslimanskom bratstvu, selektivno objavljuju informacije o protestima u zemlji. Vijesti o demonstracijama pokrivaju uglavnom krupnim kadrovima, na kojima se ne može utvrditi okupljeni broj građana. Isto je i sa državnom televizijom. Drugim riječima, princip kontrole medija preuzet je od prethodnog režima. Za propagandu je u najvećoj mjeri zadužen generalni sekretar Muslimanskog bratstva. Režimski mediji po nalogu islamista umanjuju broj učesnika protesta. Državni list Al-Ahram je čak objavio, kako se ispred Predsjedničke palate okupilo svega 2.000 ljudi.

Kao u vrijeme Mubaraka

Građani nemaju razumijevanja za Mursijevu nespremnost na kompromise. Fira je tekstilni radnik i on ne propušta proteste. "Protiv sam Mursijevih odluka. Kompletna vlast je u njegovim rukama. Šta je sa demokratijom? Nije mi jasno šta mu se mota po glavi. Sve što treba da uradi jeste da razgovara sa ljudima."

Ipak, opozicija ne isključuje mogućnost eskalacije, ukoliko Mursi do petka ne pokaže spremnost na ustupke. Međutim, ni islamisti nemaju namjeru da popuste. U međuvremenu je lansirano mnoštvo optužbi na račun opozicionih političara. I Muhamed El-Baradej je među njima. Proglašeni je špijunom. Sve podsjeća na vrijeme Hosnija Mubaraka. I instrumenti kontrole svih institucija vlasti ostali su isti. Najprije slijede optužbe i prozivke opozicije u javnosti, a onda se lopta prebacuje na državno tužilaštvo, koje otvara istragu, a po potrebi diže i optužnicu.

Autori:Matthias Sailer / Jakov Leon

Odgovorna urednica: Zorica Ilić