Rafinerija Brod – ni na nebu ni na zemlji

Pompezno najavljivan projekat obnove naftnog sektora u Republici Srpskoj (RS), kojeg je 2007. godine kupila ruska kompanija „Njeftegazinkor“, nije dao očekivane rezultate. Bar ne ako je suditi po podacima o poslovanju. Rusi su zaključili ugovor u februaru 2007. godine o kupovini Rafinerije nafte u Brodu, ulja u Modriči i kompanije Petrol, sa Vladom RS a ugovor je nosio oznaku „strogo povjerljivo“, pa je odmah izazvao sumnje u javnosti s obzirom na to da se radilo o javnom sektoru.

Tačno je da je u postrojenja Rafinerije u Brodu uloženo dosta novca, ali se postavlja pitanje zbog čega ni osam godina nakon kupovine nisu izmirena dugovanja. Cijeli proces privatizacije naftnog sektora, smatra Siniša Vukelić ekonomski analitičar, odvijao se pod nerazjašnjenim okolnostima.

Od početka je bilo klimavo

„Tada je prvi put u istoriji sjednica Narodne skupštine RS bila zatvorena za javnost. Prodajete naftnu industriju, dakle nešto što spada u javni sektor, na zatvorenoj sjednici kupcu za kojeg se nije znalo ko je. Znamo da je ruska državna kompanija „Zarubežnjeft“ vlasnik 40 odsto „Njeftegazinkora“ ali se ne zna ko su trojica ostalih fizičkih lica koji drže 60 odsto“.

Vukelić ističe da je naknadnim aneksima na ugovor Vlada RS dala ruskim partnerima monopol nad naftnim resursima na teritoriji cijele RS, ali i udio u JANAF-u, Jadranskom naftovodu, čiji je dio, odnosno terminal u brodskoj rafineriji ostao u njihovom vlasništvu nakon rata. To pitanje je trebalo riješiti na nivou države, ali to nikada nije riješeno.

U svakom slučaju, gubici brodske rafinerije, koja posluje u okviru „Optima grupe“, veoma su značajni za cijelu priču. Međutim iz „Optima grupe“ nisu bili raspoloženi za širi razgovor o ovoj temi već su odgovore o gubicima i poslovanju dostavili pismenim putem. U odgovorima se ne navode gubici komapnije.

„U osnovne razloge za negativan rezultat poslovanja Rafinerije nafte Brod spadaju: Obim prerade sirovina koji je nedovoljan za ostvarenje profita. Obim prerade direktno zavisi od dostupnosti tržišta i marže pokrića. Pri tom, veliki dio troškova poslovanja otpada na fiksne troškove (platni fond, održavanje pogonske spremnosti, poreze i dadžbine) a tu je takođe i visok nivo finansijskih obaveza i kamata za zajmove“, saopšteno nam je iz Rafinerije.

Zaduženost višestruko prelazi vrijednost osnovnog kapitala

Prema podacima revizorske kuće „Deloitte“ iz 2013. godine akumulirani gubitak Rafinerije u Brodu premašuje 232 miliona eura a njena zaduženost desetorostruko premašuje vrijednost osnovnog kapitala. Opozicija u RS od početak je ukazivala na napravilnosti u privatizaciji naftnog sektora mada su malo toga uradili kako bi se eventualne nepravilnosti ispitale. Branislav Borenović iz PDP-a kaže da se sa ovakvim gubicima postavlja pitanje opravdanosti poslovanja Rafinerije.

„Kratkoročne obaveze su šest puta veće nego kapital a iz Rafinerije je izvučeno sve što se može izvući, opterećena je mnogobrojnim hipotekama. Jedinu obavezu koju je imao kupac još nije ispoštovao a to je da se plati 120 miliona eura obaveza po osnovu ugovora. Bojimo se da će se ta obaveza pokušati izbjeći. Kada smo pitali da li je išta od toga uplaćeno rekli su nam da jeste, međutim iz podataka koje mi dobijamo to se ne može vidjeti“.

Poreska uprava: „Uplaćen dio dugovanja“

Iz Poreske uprave Republike Srpske nedavno je saopšteno da je Rafinerija Brod uplatila 30 miliona maraka na ime zaostalih dugovanja, koji su naslijeđeni prilikom privatizacije. Taj plan otplate pokrenut je tek od jula 2014. godine, dakle sedam godina nakon kupovine naftnog sektora a ostatak dugovanja samo po ovom osnovu iznose još 88 miliona maraka.

„Najgore je što su finansijski pokazatelji loši. Očigledno je da je Rafinerija nekom poslužila da preko povezanog preduzeća izvuče sve što vrijedi u Rafineriji. Pitanje je da li je bila zaista nečija namjera da se napravi isti scenario kao u Birču“, kaže Borenović.

Grejs period Rafinerija je dobijala godinama, kaže Siniša Vukelić kao i poseban status u Savjetu ministara za proizvodnju naftnih derivata sa većim postotkom sumpora. Ugovorom je bila definisana izgradnja pruge i cjevovoda između Modriče i Rafinerije u Brodu što nikada nije urađeno, kaže Vukelić: „U posljednje vrijeme mnoge informacije govore da se Rusi povlače iz Rafinerije s obzirom na nerantabilnost. Koliko je to tačno teško je reći al je sigurno da su gubici ogromni a razlozi su što Rafinerija nema svoju značajnu maloprodajnu mrežu. Takođe ulazak „Gazprom“-a, koji je kupio lanac pumpi OMV-a, odigrao je značajnu ulogu na tržištu“.

Gazprom odbio Rafineriju?

Rafinerijski biznis nije isplativ ukoliko ne postoji tzv. zatvorena mreža poslovanja, što Rafinerija u Brodu nema jer nema sopstvene izvore nafte tako da je ova kompanija samo karika u sredini lanca. Vukelić kaže da su prema nekim informacijama vlasnici Rafinerije pokušali da prodaju naftni sektor „Gazprom“-u tokom ulaska na tržište BiH i kupovine OMV-ove mreže pumpi ali ova kompanija navodno nije bila zainteresovan za taj posao.

Iz „Optima grupe“ su nam saopštili da su ovakve informacije „netačne i špekulativnog karaktera“.

Ilustracije radi, prema berzanskim podacima iz jula 2007. godine najveći promet ostvaren je akcijama Rafinerije nafte a.d. Bosanski Brod od 1.115.917 KM. Cijena ovih akcija iznosila je 1,10 KM.

U januaru 2014. godine, takođe prema berzanskim podacima, akcijama Rafinerije u Brodu trgovalo se po cijeni od 0.03KM u vrijednosti 701,55KM.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže da su akumulirani gubici značajno prešli vrijednost Rafinerije ali je teško prognozirati kako će se ova priča završiti: „Kao parametar za cijenu goriva se koristi rafinerijska cijena. S druge strane građanima je koristilo to što je rafinerijska cijena u Brodu visoka u odnosu na okruženje tako da naši distributeri uspijevaju da građanima ponude nižu cijenu nego što ga daje Rafinerija“.

Rezultati bi mogli biti dobri

„Ono što je prednost Rafinerije u Brodu je da je to Rafinerija za BiH i kada bi se tu postigla racionalnost i korekcija cijena prerade, rezultati bi bili dobri. Međutim u tom slučaju majka kompanija, „Optima grupa“, ne bi toliko zarađivala", smatra Pavlović.

U prethodnom mandatu u Vladi RS na čelu ministarstva energetike bio je Željko Kovačević koji o ovoj temi, poslovanju, izmirenju obaveza Rafinerije i eventualnim ustupcima od strane Vlade nije htio govoriti, iako smo ga u nekoliko navrata kontaktirali. S druge strane Slobodan Puhalac, bio je ministar energetike u vrijeme potpisivanja ugovora sa Rusima. Danas je na čelu „Gas res“-a kompanije koja je osnovana u cilju realizacije projekta izgradnje kraka gasovoda “Južnog toka” kroz RS, što se, sada je već izvjesno, neće desiti. Puhalac iz ove perspektive, osam godina kasnije, smatra da je posao sa prodajom naftnog sektora bio jedan od najboljih po RS.

„Implikacije Rafinerije na privredu RS i BiH su značajne i to ne može da se stavi u ravan sa neispunjavanjem obaveza. Ja sam zadovoljan. Oni su čisti sa stanovišta plaćanja obaveza, ne onih koji su predviđeni ugovorom, o tome se može eventualno pričati, ali sa isplatama ličnih dohodaka radnicima itd. Ja ne mogu analizirati gubitke. U ovom trenutku nemam pred sobom ugovor a i sjećanje me ne služi baš koje su obaveze u pitanju, ali mislim da će se i tu napraviti konketan pristup. Nemojte da pričamo o tome kako ulazi nafta po preferencijalnim ugovorima preko luke Ploče....Ovo je ipak subjekt kojeg uvijek možete kontrolisati“, kaže Puhalac.

Plate redovne, dio radnika ide kući

Što se tiče 1236 radnika Rafinerije u Brodu, svima su, tvrdi predsjednik sindikata Đoko Cvjetković isplaćene redovne plate i sve ostale obaveze. Prosječna plata iznosi oko 900 maraka a Rafinerija već godinama pokušava da smanji broj zaposlenih.

“Viška radnika je bilo i u 2013. i 2014. godini, odlukom kompanije Zarubežnjeft i ona se sprovodi. Međutim za 2015. godinu nema odluke niti znamo u ovom trenutku koliko bi radnika moglo biti tehnološki višak. Ali kada dođe do toga i sindikat će biti uključen u sve aktivnosti”, kaže Cvjetković.

Na pitanje da li se i u kom broju planira otpuštanje radnika, iz “Optima grupe” su nam odgovorili da vrše “optimizaciju broja zaposlenih”, ali da će se to vršiti kroz penzionisanje kadra na čija mjesta se neće zapošljavati novi ljudi.

U svakom slučaju privatizacija naftnog sektora u RS, i nakon toliko godina izaziva ogromnu pažnju javnosti.