1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Migranti iz Afrike

Jan Tussing23. novembar 2006

Nezaposlenost, siromaštvo, ratovi, prirodne katastrofe tjeraju sveke godine desetine hiljada ljudi da napuste svoje domove i srećiu potraže u Evropi. Proteklih dana ovom se problematikom bavila i velika međunarodna konferencija Evropske Unije i Afričke unije u Libijskom gradu Tripoliju.

https://p.dw.com/p/AVix
Na putu ka Evropi - izbjeglice iz Afrike
Na putu ka Evropi - izbjeglice iz AfrikeFoto: picture-alliance/ dpa/dpaweb

28 000 ilegalnih useljenika je ove godine španska policija registrirala na kanarskim otocima, a 16 000 je dospjelo do talijanskog otoka Lampedusa.

Nakon što su španske i marokanske vlasti onemogućile prelaz ilegalnim migrantima iz Afrike u Evropu preko Gibraltara, hiljade očajnih ljudi pokušava zu pomoć bandi krijumčara ljudima ili sa obala zapadne Afrike doći preko Artlantika do kanarskih ostrva, ili sa obala Libije do nekog od talijanskih otoka u Sredozemlju. Svake godine stotine ljudi u tome ne uspjeva, utope se u nemirnom moru ili im se prevrnu prekrcani i dotrajali brodovi.

I ovaj puta, kao i na sličnoj konferenciji u marokanskom glavnom gradu Rabbatu početkom godine, uglavnom se govorilo o načinima efikasnije kontrole granica, u drugom planu bila je analiza uzroka migracija, te rasprava o ljudskim pravima izbjeglica.

U posljednje vrijeme zapaža se novi trend: sve više dosada čisto tranzitnih zemalja na putu migranata prema zapadu, postaju i same ciljevi dolaska. Zbog sve težeg ulaska u Evropu – granice se zatvaraju, u međuvremenu su u graničnu kontrolu uključeni i sateliti - sve više izbjeglica tu ostaje.

Primjer: samo u Libiji živi oko milion i 200 000 izbjeglica koji su se svojevremeno uputili na zapad. To čini oko petinu ukupnog stanovništva Libije. Rezultat: s jedne strane veliki rasni problemi u zemlji, s druge strane masivna kršenja ljudskih prava od strane libijskih vlasti. Upravo to je razlog zbog čega nevladine organiozacije traže da se više pažnje posveti zaštiti ljudskih prava migranata, i to ne samo od strane evropskih zemalja, već i afričkih. Njihov glas se u Tripoliju, međutim, slabo čuo: na konferenciju one nisu uopće bile pozvane.

Naglasak konferencije je ipak bilo pitanje kako spriječiti dolazak izbjeglica u Evropu. EU je najavila da će financijski pomoći Libiji da bolje čuva svoju južnu granicu prema Nigeru. Zasada se radi o sumi od milion i pol Eura. To nije prvi ovakav projekt, dosada, međutim, Libija nije pokazivala veliku spremnost na suradnju – Triplois traži godišnje deset miliona dolara za projekte pomoći zemljama u razvoju, uključujući i sebe.

S druge strane se Maroko sve više pretvara u poslušnog psa čuvara evropskih granica. Od tamo se redovno i masovno ilegalni useljenici iz afričkih zemalja protjeruju nazad, pritom se sa njima ne postupa u rukavicama. A ta se usluga – naravno – plaća. Navodno je marokanski ministar unutrašnjih poslova evropskim kolegama izjavio: kada mi već za vas obavljamo prljavi posao, onda nam to barem uredno platite.

Jedinstvena politika različitih zemalja prema migrantima još uvijek nije na vidiku: svatko se trudi za zaštiti vlastite interese – svim raspoloživim sredstvima.

A umjesto da jača svoje granice , EU bi trebala konačno razmisliti o efikasnoj pomoći za razvoj: umjesto da financijski podržava koruptne i autoritarne afričke režime, trebalo bi razmisliti kako da novac dobiju siromašni. Jedno je sigurno: samo politikom zatvaranja granica pritisak na Evropu neće popustiti, već će se, naprotiv, uvećati.