1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Brisel je kapitulirao u BiH

Nemanja Rujević29. maj 2015.

Ne treba gajiti prevelike nade zbog reformskih obećanja bosanskih političara. Oni su mnogo puta dokazali da su im lične sinekure daleko važnije od funkcionalne države, piše štampa povodom stupanja na snagu SSP.

https://p.dw.com/p/1FYeT
Bosnien und Herzegowina Hilferuf an Europa
Foto: picture-alliance/epa/J. Brutus

Švajcarski Noje ciriher cajtung pod naslovom „Nezasluženi uspeh za Bosnu“ donosi tekst o napretku BiH ka Evropskoj uniji uprkos nespremnosti lokalnih političara na bilo kakve reforme. „Retko iz BiH stižu lepe vesti. Po pravilu, o toj multietničkoj državi se govori samo kada se tamo svađaju različite etničke grupe. Ali evo konačno etapnog uspeha, daleko od interesovanja velikih evropskih medija i nakon dugog natezanja, početkom sledeće nedelje na snagu stupa Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU. […] Dakle ipak se nešto menja u Bosni? Da li je dugogodišnji pritisak Brisela urodio plodom? Odgovor na oba pitanja je: ne. Stupanje na snagu SSP ne može se zahvaliti bosanskoj strani. Pre se može govoriti o tome da je EU – frustrirana tvrdoglavošću nacionalnih tabora u Bosni – odustala od svojih zahteva i de fakto kapitulirala.“

Ciriški dnevnik podseća da je Brisel godinama uslovljavao svaki napredak BiH izmenama ustavnog okvira, odnosno primenom presude Sejdić-Finci. Još je 2009. ustanovljeno da je diskriminatorska odredba prema kojoj u tročlanom Predsedništvu mogu da sede isključivo po jedan Bošnjak, Srbin i Hrvat, a ne recimo Rom, Jevrej ili neko ko se izjašnjava kao Eskim. „EU je još prošle godine na sav glas pozivala na poštovanje ljudskih prava, a sada je ovom akrobatskom promenom strategije to pitanje degradirala u sporednu stvar. Pod nemačko-britanskim vođstvom (i uz mlaku podršku Sjedinjenih Država) sada se od bosanskih političara tražilo tek da potpišu da su privrženi institucionalnim i privrednim reformama. Parlamentarci su tu želju ispunili, nejasnim vokabularom su ispisali i zatim izglasali nekakvu objavu namera. Sada u neverici trljaju oči jer je Brisel odjednom tako lako zadovoljiti. […] Evropska unija, u nedostatku spoljnopolitičkih uspeha, slavi taj dokument kao odlučujući proboj. Ali ostaje činjenica da se Bosna nije mrdnula ni milimetar, da je, dakle, nagrađena bez sopstvenih zasluga. Računica Brisela je da će ovaj korak ohrabriti reformske snage i okončani nacionalnu igru na sve ili ništa. To je naivno.“

U poslednjem pasusu Noje ciriher piše da je „nervoza Evrope razumljiva. Najpre Rusija jača svoj uticaj u srpskom entitetu i to tako što su se moskovske simpatije za separatističke težnje Milorada Dodika pojačale od izbijanja krize u Ukrajini. Drugo, Turska i druge muslimanske države ostavljaju sve više traga u bošnjačkim delovima države. Kako ne bi prepustila sopstveno zadnje dvorište stranim silama, Evropska unija mora s vremena na vreme da malo proluftira perspektivu o članstvu. Otvoreno je pitanje da li se to može postići odustajanjem od dosadašnjih ključnih maksima, što trenutno deluje kao demonstracija beznađa. U svakom slučaju ne treba gajiti prevelike nade zbog reformskih obećanja bosanskih političara. Oni su mnogo puta dokazali da su im lične sinekure daleko važnije od funkcionalne države. Tu će malo promeniti i neočekivani i nezasluženi poklon iz Brisela.“

BM Müller in Serbien
Ministar Miler otvara u Prištini „Nemački informativni centar za migraciju, usavršavanje i karijeru“Foto: Thomas Trutschel/photothek/BMF/dpa

Poruka u Prištini: Ne krećite u Nemačku!

„Ulaz je okićen crno-crveno-zlatnim balonima. Prostorije još mirišu na svežu farbu“ – tako u listu Velt počinje reportaža iz Prištine posvećena jučerašnjoj poseti nemačkog ministra za razvojnu pomoć Gerda Milera. Miler je nakon Kosova posetio i Beograd, gde su razmenjene ljubaznosti sa domaćinom Aleksandrom Vučićem, ali tekst u Veltu koncentriše se na posetu Prištini. Tamo je otvoren „Nemački informativni centar za migraciju, usavršavanje i karijeru“, četiri službenika savetovaće građane Kosova o legalnim mogućnostima dolaska u Nemačku, ali ne samo to: „Ovim centrom nemačka vlada reaguje na najvećim delom ilegalnu migraciju sa Kosova. Samo ove godine je 28.000 građana Kosova tražilo azil, to je 16 puta više nego cele prošle godine. […] Stoga je Miler zapravo došao kako bi motivisao ljude ne da odlaze – nego da ostanu. Bilo je to mnogo više od obične državne posete, bila je to misija sa jasnom porukom: Ne krećite u Nemačku!“, piše Velt.

Dalje se ređaju podaci da od 100 kosovskih Albanaca koji traže azil njih 99 biva odbijeno; da na Kosovu živi 1,8 miliona ljudi, polovina mlađa od 25 godina i da njihova ekonomska perspektiva nije sjajna. Zato je Miler posetio i stručnu školu „Sefan Gečov“ u Prištini, gde se obrazuju krojači, mehaničari, varioci, mašinovođe… „Učionice su opremljene po nemačkom standardu, a sada je, za posetu ministra, sve uglancano i sređeno. Miler je, pokazujući na panoramu Prištine, preplavljenu visokim kranovima, rekao: Čemu stotinu arhitekata ako nema zidara i tesara?“ Time je, piše Velt, Miler hteo da kaže da su zanatlije hitno potrebne kako bi se zemlja razvila 15 godina posle rata.

„Ipak, teško da će mesto u stručnoj školi sprečiti ljude da napuste Kosovo. Nedostaje radnih mesta. Dvoje od troje mladih su bez posla. Trećina stanovništva živi u apsolutnom siromaštvu, bez grejanja i tekuće vode“, piše Velt. „Čak i oni koji zarađuju dobro napustili su posao, prodali sve što imaju i otišli u Nemačku jer na Kosovu ne vide budućnost. Ni oni ne mogu da ostanu u Nemačkoj. Miler je pripremio tri miliona evra za podršku tim duboko razočaranim ljudima kako bi im olakšao povratak na Kosovo. Miler zna da uslovi života moraju znatno da se poboljšaju kako bi ljudi ostajali. U proteklih 15 godina je Nemačka podržala ovu zemlju sa pola milijarde evra. Za ovu godinu je Miler iz budžeta svog ministarstva isplanirao 30 miliona evra za gradnju postrojenja za prečišćavanje voda i odlaganje smeća, za proširenje mreže centralnog grejanja i korišćenje solarne energije, za obrazovanje učitelja i obuku radnika u katastarskom uredu…“