1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Bretton Woods i novi svjetski poredak

Danhong Zhang / Mehmed Smajić1. juli 2014

Na današnji dan prije 70 godina su se u Bretton Woodsu sastali ministri finansija i guverneri centralnih banaka iz 44 države kako bi uspostavili novi međunarodni monetarni poredak.

https://p.dw.com/p/1CSl9
Foto: Getty Images

Kada je konferencija 1. jula 1944. godine u Bretton Woodsu počela, svijet se nakon dva Svjetska rata, privredno i finansijsko-politički nalazio pred brdom problema. Države su se odavno oprostile od tzv. novčanih standarda. To znači da njihove valute više nisu bile vezane za cijenu zlata. Na kraju krajeva su dva rata finansirana dodatnim štampanjem novca i svjesnim računanjem da će to izazvati inflaciju.

„To je na kraju dovelo do jedne vrste monetarnog rata“, kaže Jürgen Matthes iz Insituta za njemačku privredu (IW). Svi su svoju robu željeli prodati jeftino i učahuriti se od ostalih. Svjetska trgovina se slomila.

Učesnici konferencije u Bretton Woodsu su bili jedinstveni da je svijetu bio potreban novi monetarni i trgovinski poredak. Dva koncepta su stavljena na diskusiju. Britanski ekonomista John Maynard Keynes, u jednom od koncepta navodi pravljenje fiktivnog sistema knjiženja i potraživanja kako bi se namirile obaveze i potraživanja trgovinskih partnera u međunarodnoj trgovini. „Keynes nije namjeravao da isključivu odgovornost i vlast nad takvim uređenjem svjetskog monetarnog sistema prepusti Amerikancima“, kaže Dominik Geppert, istoričar na Univerzitetu Bonn.

John Maynard Keynes za vrijeme sastanka u Bretton Woodsu 1944. godine.
John Maynard Keynes za vrijeme sastanka u Bretton Woodsu 1944. godine.Foto: picture-alliance / dpa

Dolar zamijenio pfund i postao vodeća valuta

Keynesov plan je bio osuđen na propast. Naime, svijet na jednoj strani nije bio spreman za jedno multilateralno rješenje, a na drugoj strani je Keynes od početka bio na slaboj pregovaračkoj poziciji. „Keynes je imao dodatni problem, a to je da je sa Amerikancima želio regovarati o britanskom ratnom dugu“, kaže Geppert. Na kraju je ipak prošao Whiteov plan. Riječ je o planu koji je izradio saradnik američkog ministarstva finansija Harry Dexter White. Njegov plan je predviđao međunarodni monetarni poredak sa dolarom kao vodećom valutom ili valutom za koju će biti vezani kursevi ostalih valuta. To znači da se sve zemlje obavezuju da svoje valute u određenoj mjeri vežu za dolar. Zauzvrat su SAD garantovale da će sve dolare zamijeniti zlatom.

Na ovoj konferenciji su osnovani Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka. 1947. godine je potpisan Generalni sporazum o carini i trgovini (GATT). Sve navedeno je postalo dio bretonvudskog sistema koji je bez sumnje pridonijeo oživljavanju svjetske trgovine.

Pošto je svjetska trgovinska razmjena najvećim dijelom vršena u dolarima, to je značilo da je potreba za dolarom postala veća. To je očito bilo u suprotnosti sa bretonvudskim sistemom: Kako može biti garantovana zamjena za zlato, ako je sve više dolara u opticaju?

Pravljenje dugova na teret drugih

Amerikanci su brzo shvatili da se zbog statusa koji je imao dolar, ova novčanica mogla štampati koliko se željelo. Tu privilegiju su dobro iskoristili i namjerno napravili manjak bilanse plaćanja. To znači da su Amerikanci više trošili nego što su proizvodili. Uz sve to je sve veći manjak u budžetu pravio rat u Vijetnamu.

Sastanak u Bretton Woodsu se smatra prvim primjerom monetarnog poretka kojem su se temeljem pregovora podvrgle nezavisne države.
Sastanak u Bretton Woodsu se smatra prvim primjerom monetarnog poretka kojem su se temeljem pregovora podvrgle nezavisne države.Foto: AP

Francuski predsjednik Charles de Gaulle više nije želio snositi američke troškove vođenja rata. De Gaulle je odučio dolare zamijeniti u zlato. Uz sve to je general de Gaulle naredio da se zlato u Pariz doveze podmornicom. To je bio indirektan znak da je de Gaulle najavio raspad bretonvudskog sistema

Raspad uz najavu

15. augusta 1971. godine je američki predsjednik Richard Nixon ukinuo odluku kojom se dolar povezuje sa zlatom. Nakon tzv. „ Nixonovog šoka“ je nekoliko zapadnih Centralnih banaka pokušalo oživjeti bretonvudski sistem. Iznosi za devizne investicije prije svega za Njemačku su bile astronomske. Vlada Willya Brandta je u martu 1973. godine najavila da neće još dugo podržavati dolar. Njemačku je slijedilo sve više zemalja, tako da se betonvudski sistem konačno raspao. Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka su preživjele raspad sistema. GATT-a je kasnije prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju.