"Bosna i Hercegovina mora zaslužiti svoje mlade ljude"

Dino Oglić rođen je u Stocu 1974. godine. Diplomirao je na prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu sa prosjekom 10.0. Magistarski studij također završava sa najboljim prosjekom ocjena, a trenutno radi doktorat na univerzitetu u Bonu. Bio je student generacije 2007. godine i nosilac zlatne značke Univerziteta u Sarajevu.

Ovaj 28-godišnjak je u međuvremenu sakupio i bogato radno iskustvo. Bio je asistent na nekoliko državnih i privatnih fakulteta, a neko vrijeme radio je u softverskoj industriji u Bosni i Hercegovini za kompaniju 'Atlant BH' gdje je sarađivao sa kompanijama NAFTEC i Nokia. Paralelno je bio aktivno uključen i u rad udruženja matematičara Bosne i Hercegovine. Dvije godine je vodio srednjoškolsku ekipu na Olimpijadu iz matematike. Bili su na takmičenjima u Kazahstanu i Amsterdamu gdje su sveukupno osvojili tri brončane medalje.

Odlazak u inostranstvo

Nakon zanimljivog radnog iskustva Dino se odlučio na slijedeći korak u svojoj karijeri koji ga je odveo u inostranstvo:

„Na doktorske studije došao sam uz pomoć DAAD fondacije. Direktno na njihovoj stranici pronašao sam e-mail adresu mog budućeg mentora sa kim sam odmah stupio u kontakt. Nakon toga tražili su mi neke dodatne papire te intervju i na kraju su me obavijestili da mi žele ponuditi poziciju asistenta na institutu Fraunhofer. Najviše vremena provodim na institutu a na univerzitet idem kada trebam održati vježbe studentima.“

U razgovoru za Dojče vele Oglić se osvrnuo na teško stanje školstva u Bosni i Hercegovini koje smatra najvećim razlogom što mladi ljudi napuštaju zemlju, često sa namjerom da se više ne vrate: „Školstvo je u lošem stanju i potrebna je temeljita reforma osnovnoškolskog, srednjoškolskog i univerzitetskog obrazovanja. Trebamo promijeniti planove i programe, metodologiju nastave i način predavanja . Važno je i učiti djecu kako da razmišljaju kreativno a ne da samo memorišu gradivo. Naprednije škole sa zapada fokusiraju se da nauče učenika da razmišlja, da se kreativno ispoljava. Budući da kod nas dominira memorisanje mladi nisu u stanju da prepoznaju ulogu obrazovanja i sopstveni potencijal.“

Oglić smatra da je najveći problem države što političari ne gledaju u budućnost i tako ne vide u mladima potencijal za razvoj zemlje: „Najveći problem je što nema ulaganja. Dovoljno je samo pogledati koliki procent našeg budžeta ide na obrazovanje. Trenutni smisao budžeta je da se podjele plate administraciji ali država se ne može voditi ne može funkcionirati na taj način. Pogotovo ne naša država koja je jako malena. Imamo suviše malo tržište za to kako su nam trenutno raspoređena sredstva. Politika se vodi bez nekih strateških interesa.“

Stanje se neznatno popravilo u toku posljednjih nekoliko godina: „Kada sam preuzeo funkciju u vodstvu za Međunarodnu olimpijadu za srednje škole shvatio sam koliko je teško dobiti sredstva. I kakvi su pritisci trebali biti da bi se ta sredstva dobila. Zadnje dvije godine je to puno bolje, barem u kantonu iz kojeg ja dolazim.“

Primjetio je razlike između Njemačke i Bosne i Hercegovine u raznim aspektima. Smatra da je stari socijalistički sistem ostavio veliki uticaj na bosansko-hercegovački narod a da je hladni kapitalizam naučio Njemce kako da bolje troše i raspoređuju novac: „Njemci su jako korektni, tolerantni i pravedni ljudi što me oduševljava. Dok u Bosni i Hercegovini postoji korupcija u svim elementima društva u Njemačkoj je sistem veoma pravičan a ljudi su zaista odgovorni prema poziciji koju obnašaju.“

Potraga za smještajem

Najveći problem zadala mu je potraga za odgovarajućim smještajem u Bonu: „Potraga za stanom bila je prava noćna mora. Koliko sam shvatio ovo je generalni problem u Njemačkoj ali je još teže naći smještaj za strance. Stanodavci imaju neke rezerve prema strancima koji dolaze izvan Evropske unije što je donekle razumljivo i vjerovatno je zasnovano na prijašnjem iskustvu.“

Okruženje za rad mu je, kako kaže, skoro pa idealno. Pogotovo je impresioniran načinom na koji se planira semestar i bira materijal koji će se koristiti u nastavi. Interesantno je i da profesori često koriste razne inovacije u nastavi kao i svoje istraživačke radove koje su objavili. Na taj način se studentima stalno predstavljaju novi materijali i budući trendovi. I interakcija između studenata i profesora je drugačija. Oglić kaže da je razlika velika u obostranom odnosu i kod studenata i kod profesora: „Kod nas studenti često ne poštuju dovoljno profesore tako da to nije krivica samo profesora. Ovdje studenti mnogo ozbiljnije shvataju predavanja i profesore. Na profesorima je da motivišu studente, da im ponude neke projekte ili samostalni istraživački rad tokom studija.  “

Oglić za kraj poručuje da Bosna i Hercegovina treba zaslužiti svoje mlade ljude ali i da taj proces ne može biti jednostran: „Ako mladi čovjek ne iskoristi šansu koju dobije utopiće se u opšte sivilo. Ovdje mladi ljudi barem imaju priliku da rade i da ispolje sebe na pravi način. Pretpostavke su dakle samo njihov rad i trud. Ukoliko je neko dovoljno talentovan, kreativan i kritički nastrojen može se ostvariti. Na ovaj način mladi ljudi mogu više pomoći i sopstvenoj zemlji možda u nekoj bliskoj, možda u daljoj budućnosti.“

Autorka: Staša Nikodinović

Odgovorni urednica: Belma Fazlagić-Šestić