Borba protiv kućnog ognjišta

Nedavno je u Bonnu održan Međunarodni forum za korištenje energije pri kuhanju. Za stotinjak sudionika, od predstavnika međunarodnih humanitarnih organizacija pa do proizvođača peći, priređena je i večera pripremljena na roštilju.

To je, u blagostanju Europe i svima nama koji smo navikli na centralna grijanja i štednjake u kuhinji, bio i podsjetnik, zašto su se uopće okupili. Roštilj i priprema hrane na otvorenoj vatri je nama tek razonoda u ljetnim danima. Za oko tri milijuna stanovnika naše planete, takav način korištenja vatre je još uvijek - svakodnevnica. Čitavo ognjište se zapravo sastoji od samo tri kamena postavljena oko vatre u prostoru u kojem se živi.

Nawa Ray Dhakal je jedan od sudionika foruma i njegova majka, kao i njegova baka u rodnom Nepalu su svakog dana satima bile zaposlene održavanjem vatre na kućnom ognjištu. "Morale su odlaziti veoma daleko kako bi sakupile ogrijev", svjedoči Ray Dhakal. Zato je bilo dobro gotovo sve što koliko-toliko gori.

Dim i bolest ukućana

"Uglavnom je u kući bilo veoma zadimljeno, tako su i one patile od mnogih bolesti, kašlja i bolesti dišnog sustava pa do nadražaja očiju", kaže on. Ray Dhakal je danas zamjenik direktora Centra za promociju alternativne energije Nepala i želi pomoći milijunima svojih sunarodnjaka koji i danas žive istim životom kao njegova majka i baka.

Sa njim se slaže i Maria Neira, direktorica odjela za javno zdravlje i okoliš Svjetske zdravstvene organizacije (WHO): "Sigurna energija i pravo na čisti zrak svaki dan je od presudnog značaja za naše zdravlje i zato se moramo boriti za to."

Stručnjacima okupljenima u Bonnu nije bilo teško nabrojati sve nedostatke takvog pradavnog načina korištenja vatre: ne samo da je štetno za zdravlje, nego je i upravo beznadno neučinkovito. To znači i da se sve više vremena mora provoditi u sakupljanju ogrijeva. Stručnjaci humanitarnih organizacija su izračunali kako se tako, svakog dana, u svijetu sagorijeva više od tri milijuna tona drva za potpalu - sa svim posljedicama koje one znači za okoliš i emisiju ugljičnog dioksida. I povrh toga, u tom ogrjevu u kućnom ognjištu često završava i smeće koje, poput plastike, sagorijevanjem stvara opasne tvari.

Svatko ga ima i "funkcionira" svugdje

Ali realnost u mnogim kolibama Azije, Afrike ili Južne Amerike izgleda posve drugačije: čak i kad je riječ o dimu, u vlažnim predjelima se tamošnjim stanovnicima on čini kao manje zlo od komaraca i brojnih kukaca sa kojima nekako treba izaći na kraj. Druga je prednost da otvoreno ognjište pruža i toplinu za sve ukućane, a povrh toga stvara i svjetlost - nešto što zatvorena peć ne može ponuditi.

Ipak, ključni argument u toj teškoj borbi protiv otvorenog ognjišta jest - ono je potpuno besplatno i svatko može nekako zapaliti vatru, postaviti par kamenja oko njega i početi kuhati objed.

Zato i Anna Ingwe, odrasla na selu u Tanzaniji, priznaje kako je ženama u takvim domaćinstvima teško objasniti da se moraju brinuti za vlastito zdravlje: "Kupiti ili ne kupiti peć nije samo pitanje možete li si to priuštiti ili ne. To je više od toga. Tu je i pitanje prioriteta. Kad majka i ima nešto novaca, možda joj je beba bolesna ili dijete nema cipele da ide u školu. Sve ovisi o tome što se prvo treba nabaviti."

Peć i štednjak, očito, nije baš osobito visoko na tom popisu obiteljskih prioriteta. Cilj ovog foruma je ipak do godine 2020. osigurati 100 milijuna peći za stanovnike koji još uvijek kuhaju na otvorenim ognjištima.