Bombom na novinara

Za Tufika Softića nema dvojbe: naručitelj i ovog posljednjeg napada je jedna od kriminalnih grupa o kojima već godinama piše u tjedniku „Monitor“ ili u dnevniku „Vijesti“. Ali, kako tih grupa ima više, od one Darka Šarića preko Nasera Keljmendija pa do Safeta Kalića i ekipe koja šverca razne vrste robe na crnogorsko-kosovskoj granici, on još ne može precizno reći o kome se radi - kao što je, primjerice, s velikom izvjesnošću znao ko je bio naručitelj napada na njega prije šest godina u kojem je bio pretučen. „U posljednje dvije-tri godine ispisao sam čitavu seriju tekstova o švercu, organiziranom kriminalu i kriminalnim grupama u Crnoj Gori i regiji, posebno na sjeveru zemlje. Tako da bih ja ovaj posljednji napad više vezao za te kriminalne grupe ovdje, možda čak i u mojim Beranama“, kaže Softić.

Raniji napadači zaštićeni

Na pitanje Deutsche Wellea je li neaktivnost državnih organa, odnosno neotkrivanje naručitelja i nalogodavaca prvog napada ostavilo otvoren prostor za novi, Softić odgovara: „Tako je. Apsolutno se slažemo. Mislim da je pitanje sasvim na mjestu. Osim spremnosti policije za ovakve slučajeve bi trebala postojati jasna politička volja. Mislim da do sada nije bilo političke volje za rješavanje onog slučaja iz 2007. godine. Čak su ljudi na koje sam ja pokazivao prstom, na neki način bili zaštićeni u Crnoj Gori, nisu nikada privedeni, nije im nikada suđeno. Zbog čega je to tako, možemo samo nagađati. A nema nikakve sumnje da dok se ne riješe ti stari slučajevi, neće se riješiti niti jedan novi slučaj. Evo, ja sam u utorak (13.8.) bio u policiji i zamislite da mi poslije toliko godina tek sada uzimaju DNK zbog slučaja iz 2007. godine i provjere nekih materijalnih dokaza koje imaju, a koji su čamili negdje u Forenzičkom centru u Danilovgradu!?“

Pritisak Bruxellesa

Softić je uveren kako će crnogorska vlast morati mnogo ozbiljnije istražiti posljednji slučaj, jer je sada pod pojačanim svjetlima i pritiskom međunarodne zajednice, posebno Europske Unije s kojom je Crna Gora otvorila pristupne pregovore. Ona je već osudila taj napad i zatražila hitnu i učinkovitu. „Poglavlja 23. i 24. ne mogu se otvoriti dok imamo ovakve neriješene slučajeve. Prije svega, mislim na ubojstvo urednika dnevnika ’Dan’ Duška Jovanovića, jer je to bilo najdrastičnije i najtragičnije, pa na sve ostale slučajeve napada na novinare“, kaže Softić.

Nema povlačenja, nema predaje

Upitan je li zbog ovakvih slučajeva Crna Gora opravdano zauzima posljednje mesto u regiji po stupnju medijskih sloboda na popisu „Reportera bez granica“, on odgovara da napadi na njega i reakcija države najbolje potvrđuju tu ocjenu. „Čemu se mogu nadati novinari ili mladi ljudi koji se žele baviti novinarstvom, posebno istraživačkim, ako vide što se sve događa. Stoga Crna Gora, ako ne riješi te slučajeve, kao što ih do sada nije riješila, apsolutno zaslužuje da se nađe na dnu ljestvice po stupnju medijskih sloboda“, kaže on.

Softić dodaje da će uprkos svemu nastaviti baviti se istraživačkim novinarstvom i razotkrivanjem kriminalnih i korupcionaških aktivnosti u Crnoj Gori i u regiji.„Ušao sam duboko u tu problematiku i svako povlačenje bi značilo da se predajem, da dižem ruke od ovog posla, a ja nisam tip koji se tako lako predaje“, kaže Softić.