Argentina opet pred bankrotom

Ni dvanaestosatni razgovori između argentinskog ministra gospodarstva Axela Kiciloffa i predstavnika dva Hedge fonda uz posredovanje jednog medijatora u New Yorku nisu urodili plodom. Time bi ta južnoamerička zemlja već ove noći mogla biti bankrot, jer ukoliko Argentina do 6h ujutro po srednjoeuropskom vremenu ne bude isplatila stare dugove vjerovnicima, rejting agencije bi tu zemlju mogle proglasiti insolventnom.

Pozadina čitavog konflikta je državni bankrot iz 2001. godine. S 93 posto svojih vjerovnika se Argentina u godinama poslije dogovorila na otpis dugova. Investitori su iskazali spremnost da se odreknu dvije-trećine svojih potraživanja, dok se Buenos Aires zauzvrat obvezao ostalu jednu trećinu otplatiti tijekom više godina.

Nekolicina vjerovnika je, međutim, ustrajno zahtijevala da im se isplati čitavi dug. Dvojica od njih - američki investitori NML i Aurelius, poznati u javnosti kao "lešinarski fondovi" - su u New Yorku podnijeli tužbu i pobijedili nakon dugogodišnje pravne bitke.

Uništavajuća snaga "Rufo-klauzule"

Posljedice te sporne sudske odluke su katastrofalne za Argentinu. Potražnja ta dva fonda, doduše, zajedno s kamatama iznosi preglednih 1,3 milijardi dolara. Međutim, ukoliko Buenos Aires isplati NML-u i Aureliusu onda će i ostali vjerovnici koji su u potpunosti tražili nazad svoj novac, htjeti vraćanje duga. Time bi već bilo riječi o 15 milijardi dolara.

Ali to nije sve. Jer, u ugovorima o dužničkom rezu se nalazi i takozvana "Rufo-klauzula", prema kojoj bi u slučaju otplaćivanja duga NML-u i Aureliusu Argentina bila obvezna u potpunosti vratiti dug i onima koji su se svojevremeno odrekli dvije trećine potraživanja. U tom slučaju bi se radilo o više stotina milijardi dolara, što argentinska vlada čak ni nakaon dugoog vremensko razdoblja ne bi mogla izmiriti.

Mogući kompromis

Ukoliko doista dođe do bankrota, to nijednoj strani ne bi bilo ni od kakve pomoći. NML i Aurelius bi ostali bez novca, koji potražuju, a reputacija Argentine na tržištima kapitala bi bila uništena za naredne godine. Ponovni bankrot bi tu državu dalje isključio od međunarodnog tržišta kapitala, od kojeg već od 2001. više ne dobiva novac. Osim toga, cijene u zemlji, koje su u prvoj polovici ove godine već porasle za 15 posto, bi mogle dalje rasti i doprinijeti daljnjoj devalvaciji argentinskog pezosa. Argentinska valuta je u siječnju ove godine već izgubila na vrijednosti za 20 posto.

Mogući kompromis bi mogao izgledati tako da "lešinarski fondovi" do kraja godine odustanu od potražnje vraćanja duga. Jer tada će prestati važiti "Rufo-klauzula", što bi značilo: Argentina bi mogla vratiti dug NML-u i Aureliusu bez straha da će to izazvati val potražnji i ostalih vjerovnika koji su već davno odustali od svojih potraživanja.