Apsolutna bezbjednost je nemoguća

Vjerovatno je to ljudski: poslije šoka, bijesa i tuge za mrtvima u terorističkom napadu na francuski satirični časopis, osjećaj nesigurnosti širi se i u Njemačkoj. Neke novinske kuće povećale su mjere bezbijednosti, naročito one koje su u prošlosti objavljivale karikature iz lista „Šarli Ebdo“. Prisustvo policije u i oko tih redakcija je povećano. Pri tom se bezbijednosna procjena za Njemačku, prema navodima nadležnih institucija, u suštini nije promijenila. Opasnost od terorizma i dalje je „apstraktno velika“, a konkretne indicije o nekom planiranom napadu ne postoje.

Kriminolog Andreas Armborst sa univerziteta Lids kaže da je nemoguće odbraniti se od napada kakav je bio ovaj u Parizu. „Sve dok postoje teroristi koji su spremni da počine ovakva nedjela, oni će u jednom slobodarskom društvu uvijek naći mogućnosti da izvrše ovako nemilosrdan prepad“, kaže Armborst.

Do sada je u Njemačkoj izvršen samo jedan islamistički napad sa smrtonosnim posljedicama. Naime, marta 2011. godine, jedan kosovski Albanac je na frankfurtskom aerodromu ubio dva američka vojnika. Međutim, prije toga je bilo nekoliko neuspjelih pokušaja terorističkih napada. Oni su, ili preduprijeđeni, ili su teroristi zakazali.

Istovremeno, opasnost raste sa jačanjem islamističke scene. Najveći broj novih simpatizera bilježi izrazito konzervativno grupa selefista. U posljednje tri godine njihov broj se udvostručio i sada se procjenjuje da ih ima oko 7.000. Stručnjaci za bezbijednost procjenjuju da su posebno opasni povratnici iz Sirije i Iraka. Prema zvaničnim podacima, iz Njemačke je u ta ratna područja otišlo oko 600 radikalnih islamista. Postoje procjene, sa kojima barata i berlinski psiholog i ekspert za islam Ahmed Mansur, da je taj broj i mnogo veći. On smatra da je u Siriju i Irak otišlo oko 1.500 do 2.000. U međuvremenu se u Njemačku vratilo njih 180.

Tri grupe povratnika iz Sirije

Peter Nojman, koji na londonskom Kings koledžu naučno istražuje radikalizaciju, kaže da postoje tri grupe povratnika sa kojima se onda na različite načine mora i ophoditi. Otprilike deset procenata su, prema Nojmanu, zaista opasni jer žele da se teroristički aktiviraju poslije povratka. „To su ljudi od kojih se društvo mora zaštititi. Oni dijelom moraju biti krivično gonjeni i oni moraju u zatvor.“ Druga grupa su traumatizovani povratnici. Za njih Nojman preporučuje psihološki i dijelom psihijatrijski tretman. Treću grupu čine oni povratnici koji se iz Sirije i Iraka vraćaju nakon izgubljenih iluzija.

Jedan od dvojice braće porijeklom iz Alžira koji su osumnjičeni da su izvršili teroristički napad u Parizu, navodno je vrbovao džihadiste za borbu u Iraku. 2008. godine je zbog toga morao u zatvor na tri godine, ali je iza rešetaka proveo samo 18 mjeseci. On nije promijenio svoje stavove. Zatvori su često mjesta dalje radikalizacije, objašnjava londonski stručnjak za bezbijednost Rafaelo Pantući: „Problem radikalizacije u zatvoru veoma je veliki. Često smo viđali da ljudi odu u zatvor na kraće vrijeme i tamo radikalizuju druge zatvorenike. Ili da ljudi koji su osuđeni za sasvim druga nedjela u zatvoru sretnu radikalizovane ljude koji ih onda preobrate u svoju ideologiju.“

Opasnost od kopiranja terorističkog napada

Pantući smatra da postoji velika opasnost od onih koji bi mogli da pokušaju da oponašaju teroristički napad iz Pariza. „Ljudi će pokušati da kopiraju taj napad“, tvrdi Pantući. Na društvenim mrežama, teroristički napad u Parizu je među radikalnim muslimanima naišao na veliko odobravanje. Na Tviteru napadače slave kao junake, a i „Islamska država“ sve to koristi za svoju propagandu. Pantući kaže da taj događaj stavlja bezbijednosne strukture pred veliki izazov. Naime, sada će morati da se brinu o svima koji su se radikalizovali, možda su čak i obučavani u terorističkim kampovima, ali još nema zakonskog osnova da se uhapse. „Problem će biti to što će nadležne službe sada morati pobliže da osmotre sve te ljude kako bi bili sigurni da se oni nisu naoružali.“

Nadležni organi u Njemačkoj procjenjuju da u toj zemlji ima 260 „opasnih“ osoba. Vjeruje se da bi oni mogli počiniti terorističke napade, ali danonoćno praćenje i potpuni nadzor vezalo bi previše resursa. Zato su te „opasne osobe“ svrstane u tri kategorije koje se onda na različite načine i prate. Pri tom je pogrešna procjena moguća, kao što pokazuje i napad u Parizu. Francuski ministar unutrašnjih poslova Bernar Kaznev priznao je da su osobe koje su osumnjičene za teroristički napada bile nadzirane, a da pri tom nije bilo naznaka da one spremaju teroristički napad.