1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Ako BiH zaboravlja nas, ne zaboravljamo mi nju“

19. mart 2012

U Njemačkoj je sve više djece koja odrastaju u porodicama u kojim se govori više jezika. Među njima i djeca porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Učenje maternjeg jezika bez pomoći države ipak funkcioniše.

https://p.dw.com/p/14Md5
Foto: DW

Često se čuje da je poznavanje maternjeg jezika jedan od preduslova za bržu integraciju ali i savladavanje njemačkog jezika. Zbog toga ministarstva za obrazovanje njemačkih pokrajina strancima nude mogućnost održavanja dopunske nastave na maternjem jeziku.

„Usmeno, ali i pismeno poznavanje jezika zemlje porijekla je šansa za budućnost. Jezična raznolikost je kulturno bogatstvo“, kaže bivša ministrica za obrazovanje njemačke savezne zemlje Sjeverna Rajna-Vestfalija Barbara Sommer. Ova njemačka pokrajina je najpoznatija u pružanju dopunske nastave na maternjem jeziku za djecu porijeklom iz inostranstva. Na platnom spisku ministarstva za obrazovanje je 886 prosvjetnih radnika za dopunsku nastavu. Među njima je i Safet Bavčić, profesor književnosti i jezika iz Sarajeva. Održavanje dopunske nastave na maternjem jeziku u Kelnu je počeo 1993. godine sa oko 150 učenika. Danas ima 75 učenika.

Njegov problem s kojim se susreće u radu je nedostatak podrške bosanskohercegovačkih vlasti: “Nemam nikakvih kontakata sa bosanskohercegovačkim vlatima koje vode računa o nastavi maternjeg jezika. Dok je bio konzulat u Bonu smo imali sastanke, ali sada više ne. Radim po njemačkom nastavnom planu i programu. Što se tiče udžbenika, tu imam jedan veliki problem. Bilo je par pokušaja da se naprave udžbenici koji bi mogli udovoljiti ovdašnjim nastavnim potrebama. Međutim, to je prilično bezuspješno urađeno, tako da imamo veliki deficit kada je riječ o udžbenicima za dopunsku nastavu na maternjem jeziku“.

Učenici iz Kelna na času maternjeg jezika
Učenici iz Kelna na času maternjeg jezikaFoto: DW

Svjesni tog problema su odgovorni u Ministarstvu civilnih poslova BiH, sektor za obrazovanje, 2008. godine štampanjem Udžbenika dopunske nastave za djecu u inostranstvu pokušalo dati svoj doprinos lakšem učenju maternjeg jezika djece koja su porijeklom iz BiH. Zorica Rulj, glasnogovornica ministarstva kaže da su udžbenici preko Ministarstva vanjskih poslova dostavljeni diplomatskom ili konzularnom predstavništvu BiH u inostranstvu, a preko Ministarstva za ljudska prava i izbjeglica BiH udruženjima dijaspore širom svijeta. „Ministarstvo civilnih poslova BiH trenutno ne raspolaže sa udžbenicima dopunske nastave za djecu u inostranstvu od prvog do četvrtog razreda osnovne škole niti sa štampanim primjercima nastavnog plana i programa za predmete dopunske nastave u osnovnoj školi. Međutim, problem je riješen na taj način što su udžbenici i nastavni plan postavljeni na internet stranicu ministarstva odakle se mogu besplatno preuzeti i koristiti u nastavi u inostranstvu”, kaže Zorica Rulj.

Kakvo državno uređenje – takva i pomoć dijaspori

Institucionalna slika obrazovnog sektora u Bosni i Hercegovini je odraz uređenja države, definiranog Ustavom BiH, ustavima entiteta i kantona, te Statutom Brčko distrikta i na osnovu kojih se zakonski definiraju nadležnosti u oblasti obrazovanja. Ko je nadležan za obrazovanje, kada je riječ o maternjem jeziku) za više od 20.000 djece bosanskohercegovačkog porijekla (starosna dob do 16 godina) koja žive u Njemačkoj? „Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nema nadležnost za obrazovanje, pa time ni za učenje maternjeg jezika, odnosno dopunske nastave“, kaže Ruzmira Tihić – Kadrić, pomoćnica ministra.

Prof. Safet Bavčić: " Moji bivši učenici mi na nastavu sada dovode svoju djecu".
Prof. Safet Bavčić: " Moji bivši učenici mi na nastavu sada dovode svoju djecu".Foto: DW

„Mi u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice smo svjesni ogromnog potencijala naše dijaspore. BiH ima veliku dijasporu koja čini 38,9 posto ukupne bh. populacije. Više od milion ljudi koji imaju bh. pasoš ili su uzeli pasoš zemlje u kojoj žive. Samo u Njemačkoj je 240.000 bh. državljana, ali i nekoliko hiljada onih koji su u međuvremnu dobili njemačko državljanstvo. Imamo brojnu dijasporu, veoma obrazovanu ali i integrisanu u državama u kojim žive što predstavlja ogroman potencijal za razvoj zemlje. Ta dijaspora mora biti sastavni dio ove zemlje. Na nju se mora računati”, poručuje Ruzmira Tihić.

Različiti načini učenja

Učenje maternjeg jezika u Njemačkoj je različito od pokrajine do pokrajine. U nekim saveznim pokrajinama postoji integrirana nastava, pri čemu je učenje maternjeg jezika obezbijeđeno za svu djecu migranata u okviru redovnih škola, dok u nekim gradovima dopunsku nastavu organizuju bosanskohercegovačka udruženja ili vjerske organizacije.

Prof. Bavčić je sa učenicima (8. i 9. razred) početkom marta boravio u petodnevnoj posjeti BiH. Na slici sa domaćinima iz Sarajeva, učenicima Treće gimnazije.
Prof. Bavčić je sa učenicima (8. i 9. razred) početkom marta boravio u petodnevnoj posjeti BiH. Na slici sa domaćinima iz Sarajeva, učenicima Treće gimnazije.Foto: DW

U njemačkoj saveznoj pokrajini Baden Württemberg ima najviše dopunskih škola za učenje maternjeg jezika djece koja su porijeko iz BiH, čak jedanaest. Dragan Dragić, generalni konzul konzulata BiH u Stuttgartu kaže da bi bilo i više škola kada bi se riješili određeni problemi: “Bez rješenja trajnijeg statusa radnika, odnosno škola u vidu obezbjeđenja finansiranja tih škola, problem će se u istom obliku uvijek vraćati kako pred nastavnike tako i pred bosanskohercegovačke državne strukture vlasti. Tako da mi nećemo moći pomoći”, ističe Dragić i dodaje da je problem prosvjetnih radnika i što ih diplomatsko ili konzularno predstavništvo ne može finansirati bez odluke nadležnih organa za obrazovanje u BiH odnosno Ministarstva vanjskih poslova koje bi trebalo da donese odgovarajuće upute, rješenja i ovlaštenja.

Jezik za bolje sporazumijevanje s rodbinom

Upute, rješenja i ovlaštenja su i nove riječi za polaznike dopunske nastave u Kelnu koji, uglavnom rođeni u Njemačkoj, zvanični jezik u BiH smatraju maternjim.

“Iako sam rođena u Njemačkoj, bosanski jezik je za mene maternji jezik. Učim ga jer neću da idem na raspust u BiH na kojem ne mogu razgovarati sa rodbinom i prijateljima“, kaže Neila Dindić. “Učim bosanski jezik da bi se mogao sporazumiti sa ljudima iz BiH, roditeljima. Jednostavno želim govoriti maternji jezik”, Elmedin Dizdar.

“Učim bosanski jezik da bi se mogla dobro sporazumiti kada odem na raspust u Bosnu”, dodaje Melisa Jarčević.

Dopunska nastava na maternjem jeziku u Njemačkoj nije obavezna. Ipak, učenici se ocjenjuju i te ocjene se unose u svjedočanstvu u rubriku - zapažanja. Međutim, ta ocjena ne ulazi u prosjek ocjena na svjedočanstvu. Svaki učenik nakon završetka škole na maternjem jeziku polaže završni ispit, a ocjena tog završnog ispita se upisuje na njemačku diplomu”.

Autor: Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić