Akcionari Yukosa dobili spor

Yukos je bila najveća ruska naftna kompanija. Nakon hapšenja osnivača kompanije, Michaila Chodorkowskog, 2003. godine, sud u Moskvi je 2006. godine proglasio bankort Yukosa. Chodorkowski je zbog navodne utaje poreza osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Veći dio Yukosa je preuzela državna naftna kompanija „Rosneft“, na čijem je čelu Igor Setschin, bivši savjetnik ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Chodorkowski se usudio politički angažirati protiv Putina i osuditi korupciju na najvišem državnom nivou. Proces protiv njega je kritikovan kao politički motivisan. Odnos prema Chodorkowskom je na neki način viđen kao upozorenje ostalim olirgasima da se ne miješaju u politiku. Putin je na iznenađenje mnogih krajem 2013. godine pomilovao Chodorkowskog i pustio na slobodu. Chodorkowski je nakon toga naveo da se za svoju bivšu imovinu neće boriti pred sudom.

Više od 100 milijardi američkih dolara

Tim Osborne je direktor „Group Menatep Limited“ (GML), kompanije koja je osnovana krajem 90-tih godina. Ova kompanija je bila vlasnik 60 posto koncerna Yukos. Osborne je u razgovoru za Deutsche Welle rekao da je njegova holding kompanija tužbu protiv Rusije pred Arbitražnim sudom u Hagu podigla još 2010. godine. GML navodi da je vrijednost zaplijenjene imovine koja je u njegovom vlasništvu oko 103,5 milijardi dolara, uključujući i fond koji je osnovan za isplatu penzija bivšim Yukosovim radnicima. Sveukupno se radi o sumi u iznosu od 130 milijardi dolara.

Osborn ipak ne računa s tim da će cjelokupna suma biti isplaćena kao odšteta. „103,5 milijardi dolara je maksimum“, kaže Osborn. Međutim, u svakom slučaju pozitivna presuda bi donijela značajnu sumu. Ova kompanija je spremna da joj se odšteta isplaćuje u ratama, ali uz kamatu.

Tužitelj vjeruje u uspjeh

Bivši Yukosovi akcionari se pozivaju na Evropsku energetsku povelju. Rusija je tu povelju, kao i drugih 50 zemalja i EU, potpisala u decembru 1994. godine, ali je nikada nije ratifikovala. U oktobru 2009. godine je Moskva povukla svoj potpis sa povelje. Osborne nije ni sumnja da će sud donijeti presudu u korist GML-a. „Da u to nisam uvjeren, davno bih doživio nervni slom“, izjavio je Osborne za DW uoči donošenja presude. On ukazuje i na dvije presude Međunarodnog arbitražnog suda u Stockholmu. Riječ je o rusko-španskom ugovoru o investicijama i švedskim investicionim projektima u Rusiji. „U oba slučaja su sudovi otkrili nezakonito oduzimanje vlasništva“, kaže Osborne.

Da li će rusko državno vlasništvo na aukciju?

„Čak ako Moskva i ne prizna presudu Stalnog arbitražnog suda u Hagu, ona bi ipak mogla biti sprovedena“, kaže direktor GML-a. „Može se primijeniti Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju stranih arbitražnih odluka“, podsjeća Osborne. Tu konvenciju je Rusija potpisala i ratifikovala. U tom slučaju bi ruska državna imovina u različitim zemljama, izuzev diplomatsko-konzularnih predstavništava, mogla biti zaplijenjena i prodata na aukciji. Također bi mogla biti pogođena imovina ruskih državnih koncerna u inostranstvu kao što su Gazprom, Aeroflot i Rosneft.