"Nema odgovora na pitanja o djeci u Pojasu Gaze"

Deutsche Welle: Ljudi u Pojasu Gaze od 2006. doživljavaju višestruke vazdušne ofanzive i kopnene invazije. Kakve to posljedice ima na raspoloženje stanovništva?

Yasser Abu Jamei: Više od sedam godina mi živimo u stanju trajne blokade zbog čega ljudi odavde ne mogu putovati. To ima veliki uticaj na socijalni i privredni život stanovnika i vodi ka tome da se kod ljudi koji ovdje žive, više nego negdje drugo, mogu razviti psihičke smetnje. Kada bi uslovi života bili malo bolji, tada bi se ljudi mogli bolje nositi sa ratom. Stalno se čuju bombaški napadi, a čovjek stalno gleda u oči svoje djece. Ona postavljaju pitanja koja se jednostavno ne mogu odgovoriti. I ne može se postići to da ona razumiju šta se oko njih dešava. Kako to možete objasniti jednom četverogodišnjem ili petogodišnjem djetetu koje sluša vriske na ulicama.

DW: Nisu samo djeca pod duševnim stresom.

Yasser Abu Jamei: Više od 97% ljudi doživljava te napade na jedan ili drugi način. To je pokazala studija „Izliveno olovo“ [rat u Gazi 2008.-2009.] i operacija „Stubovi odbrane“ [2012.]. Kod velikog procenta ljudi, koji su bili izloženi traumatskim iskustvima, to je bilo povezano sa veličinom prostora koji je bio cilj napada. Pojas Gaze je velik svega 160-170 kvadratnih kilometara.

DW: Kako djeca reagiraju na stres uzrokovan napadima i nedostatkom skloništa?

Yasser Abu Jamei: Simptomi koji su već vidljivi kod djece su tjelesni. Mnoga djeca imaju bolove u stomaku ili nogama ili neku drugu vrstu bolova. Dodatno, djeca se jednostavno „prilijepe“ za svoje roditelje. Ona žele ostati sa svojim roditeljima što je moguće bliže. Ona imaju veliki strah u trenucima kada roditelji napuštaju kuću samo da bi kupili i donijeli namirnice. Djeca su veoma uplašena. To su uglavnom fizičke promjene i anomalije u ponašanju koje upućuju na psihičke poteškoće. Neka djeca su hiperaktivna ili nervozna. Ona se ne mogu, poput ostale djece, izraziti i govoriti o svojim strahovima i problemima.

DW: Mogu li se nakon proteklih sukoba Izraela i Hamasa utvrditi dugoročne posljedice?

Yasser Abu Jamei: U studiji iz novembra 2013. o dugoročnim posljedicama operacije „Izliveno olovo“ ustanovili smo da još uvijek 30% djece i familija, koje su u velikoj mjeri traumatizirane, pokazuje posttraumatske smetnje i poremećaje.

DW: Kako se psihološki može pomoći osobi koja je traumatizirana?

Yasser Abu Jamei: Mi živimo u Gazi koja je veoma gusto naseljena. Ovdje živi 1,8 miliona stanovnika. Više od polovine njih su djeca. Posebno je teško biti aktivan ovdje. Mi počinjemo uglavnom sa timovima koji najviše pogođenim grupama mogu ponuditi direktnu pomoć . Pokušavamo pružiti prvu psihološku pomoć. Tako nudimo besplatna telefonska savjetovanja. Ljudi jednostavno, da bi dobili savjet, mogu nazvati telefonski broj. Mi imamo stručne timove sastavljene od stručnjaka iz više oblasti. Među njima su medicinske sestre iz različitih odjela psihijatrije, psiholozi, socijalni radnici i stručnjaci za rehabilitaciju, koji pokušavaju pružiti pomoć. Novca i saradnika uvijek nedostaje. Nikada nećemo biti u stanju da pomognemo svima koji trebaju psihološku pomoć.

Dr. Yasser Abu Jamei je psihijatar i direktor Udruženja za programe mentalnog zdravlja u Gazi. Program je prije svega specijalizovan za rad sa djecom, ženama i žrtvama nasilja i kršenja ljudskih prava.