20 godina izbjeglištva

Vehid Čaušević već devetnaest godina živi u kolektivnom izbjegličkom centru u Hrasnici kod Sarajeva. Tokom proteklog rata protjeran je iz okoline Rogatice. „Zajmili nas, mi bježimo, a selo nam gori“, prisjeća se Vehid. Kaže da nema porodice i da se nema gdje vratiti.

Utočište u ovom centru našla je i Almasa. „Ostala bih ovdje kad bi mi dali. Imam sedamdeset i jednu godinu i nemam nikoga. Kuda ću ja? Da idem u pusto selo kod Rogatice? I ono malo muslimana što je bilo zamijenilo je kuće, prodalo ili jednostavno napustilo“, kaže Almasa.

Ifeta Omerbašić je izbjegla iz Čajniča. „U ratu sam došla ovdje. Nemam ništa. Ne radim, razvedena sam, samohrana majka. U Čajniču nemam stan ni zemljišta na kojem bi mi mogli napraviti kuću. Živim po kolektivnim centrima, od Kosova preko Austrije do Sarajeva“, kaže Ifeta.

Težak život povratnika

U izbjegličkom centru u Hrasnici je i Zlatka Cernica. Ne razmišlja o povratku u Kalinovik jer je tamo bila „zatvorena u logoru“. „Ja, majka, sestra i otac bili smo zarobljeni u Barutnom magacinu. Otac mi je umro, a majka eno nepokretna leži u sobi“, kaže Zlatka Cernica.

Slične priče mogu se čuti i u drugim kolektivnim izbjegličkim centrima u BiH. U ovoj zemlji je gotovo milion osoba interno raseljeno, a u kolektivnim centrima živi oko 2.700 porodica. Procjenjuje se da za oko 100.000 raseljenih treba naći trajno stambeno rješenje.

Oko pola miliona izbjeglih vratilo se u prijeratne domove. No, život povratnika u sredinama u kojima dominira druga etnička grupa nije lak, smatra predsjednica udruženja „Žena žrtva rata“ Bakira Hasečić. „U policiji još uvijek rade ratni zločinci koji se rugaju žrtvama“, kaže Bakira Hasečić.

Etničke tenzije

Mnogi povratnici nemaju posao. Uglavnom žive od poljoprivrede. Etničke tenzije su česte, kako u svakodnevnom životu odraslih, tako i među djecom u školama i obdaništima. Potvrdili su nam to i povratnici u Srebrenicu koji ne žele otkriti svoj identitet.

Napadi na vjerske objekte „manjinske populacije“ i javne manifestacije kojima se veličaju ratni zločinci ili osumnjičeni za ratne zločine nisu rijetkost u ovoj zemlji. Takve pojave, prema ocjeni analitičara, u velikoj mjeri otežavaju „održivi povratak“.

BiH, Crna Gora, Hrvatska i Srbija žele trajno riješiti izbjegličko pitanje, računajući i na podršku međunarodne zajednice. Na konferenciji u Sarajevu, prije dva mjeseca, rečeno je da je za stambeno zbrinjavanje oko 27.000 izbjegličkih porodica potrebno oko 500 miliona eura.

Autor: Samir Huseinović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić