Što je važno za uspjeh prosvjeda: Facebook ili jasna strategija?

Tako se je za prosvjed podrške nezadovoljnim građanima Bosne i Hercegovine na društvenim mrežama ubilježilo više od 4.500 građana, no na kraju ih je na ulice izašlo tek stotinjak. Akcija nije uspjela, iako su u isto vrijeme pojedini mediji otvoreno pozivali građane na rušenje vlade „po bosankom modelu“.

Hrvatska je pionir u online-aktivizmu

Da pretvoriti 'lajk' u glas ili neku akciju nije jednostavno ni velikim brendovima, a kamoli skupina koje se nisu verbalizirale, koje ne znaju što hoće i što zastupaju, u razgovoru za Deutsche Welle objašnjava Krešimir Macan, stručnjak za političku komunikaciju. Ljudi, dodaje, u takvim situacijama načelno podrže ideju, ali se to raspline jer ne znaju tko ih vodi i zašto bi trebali otići na taj prosvjed.

Macan ističe da je Hrvatska ipak pionir u online-aktivizmu te da su u njoj organizirane spontane akcije koje su imale velikog učinka. Među njima je i rušenje projekta državne mature prije šest godina. Potom su organizirani prosvjedi 'Stegnite remen, bando lopovska' 2008. godine koji su na glavni zagrebački trg izvukli 10 tisuća ljudi. „Ali kada na trg na kojem se može okupiti 50 tisuća ljudi izađe njih 10 tisuća, to izgleda malo. Jest da je 800 tisuća ljudi 'lajkalo' tu akciju, ali ona je imala veliki uspjeh. Policija je bila u panici jer im se prvi puta dogodio takav prosvjed“, kaže naš sugovornik.

Docent Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Mate Kapović, i sam sudionik i organizator brojnih prosvjeda, tvrdi da je medijska logika prema kojoj Hrvati samo 'lajkaju' na Facebooku nije utemeljena u realnosti te, kaže, ima i određenu ideološku funkciju. „Ljude se kori kad ne izlaze na ulice, kada nema nekih velikih prosvjeda i reakcija. A kad se dogodi nasilje kao u BiH, onda je to huliganizam. Ili se tvrdi da se prosvjedima neće ništa postići pa s tim ne možete nikako na zelenu granu“, kaže Kapović. Navodi da je na prostorima Hrvatske još od osamdesetih godina bilo dosta prosvjeda i štrajkova, ali da je problem u tome što prosvjedi uglavnom nisu bili ideološki koherentni i zastupali su partikularne interese: primjerice studentske, sindikalne ili seljačke.

Pomaci ipak postoje

Iako će mnogi tvrditi kako prosvjedi u Hrvatskoj nisu uspješni, Kapović se s tim ne slaže i kaže da su pomaci ipak postignuti iako možda deklarirani krajnji ciljevi nisu dosegnuti. Pojedini su prosvjedi, poput studentskih, utjecali na one koji su se dogodili poslije njih. „U prosvjedima se ljudi često upoznaju. Stvaraju se nove veze i inicijative. Pa je tako 'slovenski ustanak' uz promjenu mariborskoga gradonačelnika stvorio nove perspektivne stranačke opcije“, kaže Kapović.

Zagrebački novinar i pisac Vid Jeraj je i sam 2011. godine sudjelovao u prosvjedima koji su se održavali na dan otvorenja trgovačkog centra Cvjetno u Zagrebu. Riječ je o privatnom objektu izgrađenom u središtu grada pod krinkom javnog interesa. U samom prolazu kroz objekt uhićena su četvorica prosvjednika, među njima i Vid Jeraj. Prekršajna prijava zbog remećenja javnog reda i mira zviždanjem i nošenjem transparenata ipak je nedavno odbačena. „Ne želim da me se atribuira kao buntovnika. Građansko pravo čovjeka je reći 'ne' kada mu netko nameće svoje mišljenje“, kaže Jeraj. Za prosvjede koji su se prije nekoliko godina događali u Hrvatskoj, kada su građani izašli na ulice protiv vlade premijerke Jadranke Kosor, misli da su bili značajni, iako se mnogima iz današnje perspektive ne čini tako.

„U odnosu na prosvjede koji se odvijaju u BiH, Hrvati su danas 'Mujo i Haso'. Bosanci nam se danas mogu slobodno smijati u lice. Pitanje je smije li redateljica Jasmila Žbanić reći 'marš' hrvatskom premijeru i tu svatko ima svoje mišljenje. Svaki Hrvat ima pravo na dva mišljenja. Ali Bosanci mogu reći da 'Mujo i Haso' žive u Hrvatskoj.“ Spomenutu usporedbu s dvojcem iz viceva Jeraj stavlja u kontekst cenzure medija za koju kaže da je poprimila zastrašujuće razmjere. „Svjedočimo tomu kao posljedici orkestrirane izdaje svakog partikulariteta u okviru takozvanih nacionalnih interesa“, navodi Jeraj za DW.

Anonimnost kao dvosjekli mač

Iako se ne čini tako, Hrvatska se visoko pozicionirala na prosvjednoj karti Europe. Kada se gleda zadnjih dvadesetak godina, navodi Kapović, imala je najviše militantnih obrana tvornica u istočnoj Europi. Kao primjer navodi Stožer za obranu Petrokemije i njihovu akciju iz 1998. godine. „Prosvjeda ima stalno, ali to što jedan nije uspio i nije prikupio 15 tisuća ljudi to ništa ne znači. Sasvim je izvjesno da će novi prosvjedi izbiti, ali se ne može predvidjeti što će biti iskra koja će ih potaknuti“, navodi Kapović i dodaje da političke elite žive u strahu od izlaska ljudi na ulice.

„Facebook je dobar način za organizaciju i koordinacije. Od Egipta, preko Hrvatske do BiH. Treba to realističnije sagledavati. Mi smo imali velike prosvjede prije samo tri godine, ali to ispari ljudima iz sjećanja. Idući mogu biti sutra ili za pet godina. Nezaposlenost je velika i nema perspektive. Sigurno će ih biti“, uvjeren je Kapović.

On potvrđuje da anonimnost koju Facebook osigurava organizatorima prosvjeda može biti dvosjekli mač. Iako javnosti možda nije važno kako se zovu ljudi koji organiziraju opći bunt, to može biti loše jer javnost ne zna koju ideologiju zapravo zagovaraju. „To je bio i razlog zašto se nisam odazvao na prosvjede podrške prosvjednicima u BiH. Vidio sam da je to ideološki sumnjivo. S druge strane, ako vidite da je priča suvisla, to dobro paše u taj duh vremena horizontalnog organiziranja gdje se odbijaju vođe i hijerarhije. Dvije su strane te priče“, navodi docent Filozofskog fakulteta Kapović.

„Strategiju imaju samo vlade i tajne službe“

Vid Jeraj pak ne očekuje eskalaciju prosvjeda u Hrvatskoj, ponajviše zbog paralelnih događaja kao što su poplave, a koji idu na ruku predstavnicima izvršne vlasti. „Kao spinovi s neba. Ni glasnogovornik Sanaderove vlade ih ne bi bolje spakirao. Hrvatima ni Bog, kojemu su se oduvijek utjecali, očito ne želi pomoći“, kaže Jeraj. „Ni u internetskim vizijama, koje poprimaju kranjčevićevske alegorije, nema naznake da će nešto poći nabolje. I ja ću kao i svi ostali, moliti krunicu pasivnog otpora. Kao što kaže stara libanonska poslovica, 'poljubi ruku i moli Boga da je slomi'. To dokazuje da smo prije svega kršćanski fatalisti. A to odgovara onima, koji nas zavađaju da bi nama vladali“, zaključuje cinično Jeraj.

No Krešimir Macan tvrdi da su ljudi u međuvremenu vidjeli da od Facebook-prosvjeda nema ništa pa su počeli samo 'lajkati' jer se to smatra društveno poželjnim. „To je jednostavno voajerizam. Stojite sa strane, gledate i radite ono što je društveno poželjno. Ljudi 'lajkaju' izvanredne izbore. Ali kada treba izaći na izbore, i inače ih 50 posto ne izađe.“ U organiziranju prosvjeda pokreta Occupy Croatia i Anonymous Macan ne vidi nikakvu jasnu strategiju. „Nema toga nigdje u regiji. Jasna strategija postoji jedino kad se jave države ili tajne službe. To vidimo u Ukrajini. Pa i u BiH je bilo kao neko dizanje naroda, a pokazalo se da nije Facebook bio presudan, već neka druga organizacija. Ni ovo što sada rade preko Facebooka ne prolazi. Plenum i ostalo u Sarajevu ne prolazi“, zaključuje Macan razgovor o građanskom buntu koji se dosta teško s društvenih mreža seli na hrvatske ulice.