1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šta Dejan Jović savetuje predsedniku Hrvatske

1. maj 2010.

Zagrebački „Globus“ piše o političkim stavovima Dejana Jovića, glavnog spoljnopolitičkog analitičara hrvatskog predsednika Ive Josipovića. Ko je Dejan Jović i šta savetuje predsedniku Hrvatske?

https://p.dw.com/p/NC4v
Josipoviću se prebacuje da mu savetnik kreira politiku
Josipoviću se prebacuje da mu savetnik kreira politikuFoto: AP

Dr Dejan Jović, glavni analitičar predsednika Republike, politikolog, konsultant britanske Ekonomsko-obaveštajne agencije, presudno je uticao na formiranje Josipovićeve politike prema Bosni i Hercegovini, te Srbiji.

Raspad Jugoslavije bio je rezultat nasilnog nacionalizma, nikakva prirodna pojava. Hrvati sa Srbijom i Bosnom dele isti jezik. Hrvatska ne sme ući u EU pre Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji su – građanski ratovi.

Pod ove teze potpisivao se u intervjuima i blogovima od 2000. godine naovamo, politikolog s londonskim doktoratom Dejan Jović. Za naučnika Jovića rekli bismo samo da su mu tvrdnje radikalne i provokativne. Ali šta je sa Jovićem političarom?

Briljantno obrazovanje i karijera

Obrazovan i uticajan. Upravo su njegovi kontinuirani i jasni politički stavovi privukli predsednika Ivu Josipovića da četrdesetineštogodišnjeg konsultanta britanske Ekonomsko-obaveštajne agencije, koji u službenoj biografiji zaobilazi i godinu rođenja i pominjanje Hrvatske (gde je rođen, prim. red.) i naglašava da je rođen u bivšoj Jugoslaviji – zaposli kao glavnog analitičara u svom kabinetu i tako mu ukaže veliko poverenje.

Jović je, u stvari, na Pantovčaku (gde je sedište hrvatskog predsednika, prim. red.) preuzeo poziciju odbačenoga Josipovićeva savetnika Drage Pilsela, koji je morao otići zbog sumanutog psovanja po novinama i zato što je predsednik naknadno uvideo da je reč o ekstremnom karakteru koji je teško staviti pod kontrolu.

Londonska škola ekonomije
Londonska škola ekonomijeFoto: DW

Jović nije komplikovane naravi i izuzetno je obrazovan. Diplomirao u Zagrebu, magistrirao u Ljubljani i Mančesteru, doktorirao u Londonu, zaposlio se na univerzitetu Stirling u Škotskoj, proučava istoriju i politiku bivše Jugoslavije, pisao je u Poletu, Feralu, Arkzinu… Jedini je hrvatski državljanin koji je pisao doktorat na londonskoj „School of Economics“ – tako je barem bilo 2002, kada je to objavila Slobodna Dalmacija – a na britanskom univerzitetu dobio je posao, iako je imao 68 protivkandidata.

Jović nije bilo ko: njegovim uslugama se koristilo već nekoliko britanskih konsultantskih firmi, a povremeno i Ministarstvo spoljnih poslova i Komonvelta vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Sada ga je preoteo predsednik Josipović.

Na sledećoj strani:

Jović preporučio Josipoviću da igra na Srbiju

Jović preporučio Josipoviću da igra na Srbiju

Analitičara Jovića baš zbog njegovih stavova o regionu, Bosni i Hercegovini i evropskim integracijama u Vladi smatraju glavnim inspiratorom poslednjih – odobravanih i osporavanih – političkih akcija predsednika Josipovića. Naši sagovornici bliski Vladi, ali i neki iz diplomatskih krugova, uvereni su, štaviše, da je Jović bio najvažnija karika u pripremi Josipovićevog nastupa i govora u Bosni i Hercegovini, kao i u projektu zbližavanja hrvatskog predsednika sa srpskim šefom države Borisom Tadićem.

Josipović se u BiH izvinio zbog uloge Hrvatske u ratu
Josipović se u BiH izvinio zbog uloge Hrvatske u ratuFoto: AP

„Vidite, predsednik Josipović tragao je za temom na kojoj će moći graditi svoju političku posebnost. Slovenija je ‘zauzeta’, jer tu premijerka ima inicijativu. Proces ulaska u EU takođe. Ekonomija je vladina stvar. Ostala je Srbija i predsednik je zaigrao na tu kartu“, analizira jedan Globusov sagovornik bliži premijerki nego predsedniku.

Loši saveti. On tvrdi da se, zbog političkog neiskustva, Josipović potpuno oslonio na svoje savetnike, u prvom redu na Jovića. Vladini ljudi Jovića okrivljuju za, kako tvrde, potpuno promašenu politiku Pantovčaka. Uvereni su da je vešta i složna beogradska diplomatija doslovno preveslala tim s Pantovčaka, a da je sarajevski govor Ive Josipovića – koji je, treba reći, međunarodna zajednica jednodušno pozdravila, a i u Hrvatskoj ga je prihvatio deo javnosti – došao Tadiću kao unutrašnjopolitički pokrivač ispod kojega je provukao deklaraciju o osudi srebreničkih zločina, ali tako da je odgovornost za te strahote podelio sa svima.

„Tadić diktira odnose“

„Tadić nema milosti. On vrlo dobro shvata interese Srbije i ponaša se kao hladan državnik. On je taj koji diktira odnose. Odbija da dođe kad ga pozovu, bira Opatiju umesto Zagreba, naređuje kad će se skinuti kravate i razgovor postati neformalan“, upozorava u razgovoru za Globus jedan iskusni diplomata.

Tadiću je u interesu da Hrvatsku, koja je u odnosu na Brisel miljama ispred Srbije, izgura ili barem poljulja na poziciji lidera u regionu. U Vladi procenjuju da Josipović, možda i nehotice, sada pomaže Tadiću u tome sebičnom državničkom poslu.

„Kada je Tadić odbio da dođe na inauguraciju novog predsednika, a zatim i na regionalni skup u Sloveniji, iz Evrope su nam jasno dali do znanja da prekinemo inicijativu i ostavimo Tadića da se sam sabere. On ima svoje stvarne probleme, vodi politiku izolacije, ne bi trebalo da mu olakšavamo situaciju. Hrvatska vodi jasnu proevropsku politiku i ima inicijativu u regionu“, rekao je Globusu sagovornik iz Vlade.

Na sledećoj strani:

Šta je Jović pisao na blogu B92?

Šta je Jović pisao na blogu B92?

No, Pantovčak je nastavio da pruža ruku Srbiji, toliko da su vicadžije u obe države naglo dobili inspiraciju za različite pošalice o simpatijama na relaciji Tadić-Josipović. Dogodilo se tako da su se Vlada i predsednik – koji bi morali zajednički da definišu spoljnu politiku – naglo razišli u politici prema Beogradu i teško će se ponovo uskladiti s obzirom na dijametralno suprotne stavove njihovih političkih stratega i analitičara.

Boris Tadic und Ivo Josipovic
Foto: AP

Dejan Jović u blogovima koje je pisao za B92 bio je, kao prvo, više nego određen u osudi individualnog ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju. „Nije li ipak bolje“, pita se tako Jović 11. januara 2009, „sačekati da sve zemlje postignu približno sličan stepen pripremljenosti… pa ih tek onda primiti u jednom novom velikom big bangu?“

Jović već godinama alarmira naučnu i političku javnost da će se Hrvatska, dopusti li joj se da prva uđe u EU, prema Srbiji postaviti kao Slovenija prema njoj. Ne samo to, Hrvatska bi, procenjuje Jović, „gotovo sigurno“ Srbiji uslovila bilo kakvu ratifikaciju eventualnih sporazuma s Unijom „odustajanjem od protivtužbe za Oluju, a verovatno i nekim priznavanjem ekskluzivne krivice Srbije i Srba za zlodela devedestih“.

Zašto sačekati sa ulaskom Hrvatske u EU?

To za Jovića nikako ne bi bilo dobro. Ima on još dva razloga zašto bi čekao s ulaskom Hrvatske: prvi je zato što je uveren da će s ulaskom u zemlji ojačati konzervativizam, odnosno nacionalizam, a drugi da će, kao i u Poljskoj, odmah doći do zaustavljanja važnih reformi. Zabrinjava Jovića i to da će Hrvatska, uđe li prva, zahtevati veća prava i bolji status za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Ni to za Jovića ne bi bilo prihvatljivo. Naprotiv, i sadašnje privilegije za njega su neprihvatljive, a posebno činjenica da će – zbog dvojnog državljanstva – samo Hrvati iz BiH imati EU pasoš. Jović ima i specifične stavove o karakteru Domovinskog rata, u suštini suprotne Deklaraciji hrvatskog Sabora, ali i uverenju pretežnog dela javnosti, bez obzira na o stranačku opredeljenost.

„Taj je rat samo jednim delom, verovatno manjim, bio inspirisan nacionalističkom ili bilo kojom drugom ideologijom. Nacionalizam, bilo u obrambenoj ili ekspanzivnoj formi – kao zaštita našeg naroda ili vraćanje naše teritorije – bio je uglavnom izgovor onima koji su vodili računa o ličnoj finansijskoj i statusnoj koristi… To što su razarani Vukovar i Dubrovnik, a ne Kraljevo i Niš, služilo je i služi kao razlog da službena Hrvatska sebe vidi isključivo kao žrtvu, a svoju ulogu u ratu isključivo kao obrambenu“, razmišlja Jović u novembru 2008 godine.

Na sledećoj strani:

Da li je Mesić daleko od Tuđmana?

Da li je Mesić daleko od Tuđmana?

Strašno ga izjeda i politika Josipovićeva prethodnika. O Stjepanu Mesiću nema puno lepih reči. „Ni Mesić nije spreman da prihvati nikakvu odgovornost za sukobe u ranim devedestim godinama… Stipe Mesić promoviše politiku pokroviteljstva, političkog i moralnog, nad Bosnom i Hercegovinom koju on vidi pre svega kao obrambeni bedem same Hrvatske. Suptilni nacionalisti poput Mesića žele jedinstvenu BiH kako na svojim granicama ne bi imali ‘Veliku Srbiju’… Je li ta namera baš toliko različita od Tuđmanove politike?“, pita se Jović na beogradskom blogu 21. juna 2008.

U Jovićevim blogovima nema lepih reči za Mesića
U Jovićevim blogovima nema lepih reči za MesićaFoto: DW/Vezic

Josipović je odbacio politiku koju Jović prebacuje Mesiću, u predsednikovim potezima može se nazreti Jovićeva doktrina… Jovićeva ideologija za Vladu je nepremostiv problem. Teško je, uvereni su, s takvim sagovornikom zajednički kreirati spoljnu politiku, što je Ustavom propisana obaveza i predsednika i premijerke. „Slučaj Jović“ su u vladinim krugovima poslednjih dana zato pokušavali da predstave kao novi veliki kadrovski problem predsednika Josipovića.

Josipoviću dobro ide sa Jovićem

Teško je ipak očekivati da će Josipović samo zbog nervoze u vladi sada preispitivati Jovićevu poziciju. Deo tih provokativnih teza predsednički tim je testirao u javnosti: prošli su bolje nego što su verovatno mogli očekivati. Predsednica Vlade jeste ta koja se morala povući i zaokrenuti javni razgovor prema temama iz ekonomije i organizovati sastanak pomirenja sa Josipovićem.

Javnost je sve manje zainteresovana za teme iz istorije i okrenuta je budućnosti, pa i istorijske interpretacije kakve su pre bile nezamislive, sada lakše prolaze, ispod žita. No, ako istoričari i politikolozi žele da se nadmeću u interpretaciji novije istorije, zaista je pitanje da li bi to trebalo da čine uz platu predsednikovih savetnika i analitičara i treba li da se koriste šefom države kao medijem.

globus/nb/nr