Španjolska u izvanrednom stanju

Umirovljeni profesor povijesti Alberto Lopez već 40 godina pokušava svojim učenicima što je moguće objektivnije pojasniti koliko je španjolska demokracija krhka s obzirom na posljedice građanskog rata i dugogodišnje diktature generala Francisca Franca koje se još uvijek osjećaju: "Španjolci 40 godina nakon diktature još uvijek nisu naučili na pravi način cijeniti demokraciju." On kaže da još uvijek postoje ratne rane koje nisu zacijelile. "Smatram da mi našu državu trebamo kompletno ponovo organizirati, i to od početka," kaže Lopez.

Opsežne reforme

To zahtijevaju i mnogi među više tisuća ljudi koji skoro svakodnevno prosvjeduju na ulicama Madrida, na sveučilišnom kampusu u Valenciji ili na trgovima u Barceloni, i to prkoseći kiši, vjetru i hladnoći. Među njima su i brojni zaposleni u javnim službama. Oni žele više transparentnosti i pravednosti te naravno i to da njihova radna mjesta budu sigurna. Državna uprava se sada našla na meti kritika zbog prevelikog broja naizgled besmislenih zaklada, sveučilišta, škola i preklapanja nadležnosti.

Oscar Vigiola, direktor u filmskoj producentskoj kući Only 925, jedan je od rijetkih koji radi u višem menadžmentu i unatoč tome u potpunosti podržava opći štrajk: "Naša vlada nije ispunila svoj predizborni program, ona nam je lagala." Prema njegovim riječima, stanovništvo Španjolske nije na izborima dalo legitimitet štednji i reformama: "Oni imaju pravo na ovaj način utjecati na smjer vladine politike."

Premijer Mariano Rajoy želi, primjerice, smanjiti izdatke u zdravstvu. Ono o čemu se već odavno raspravlja u Njemačkoj, u Španjolskoj je realnost: dodatna plaćanja za određene posjete liječnicima i recepte, a brojni lijekovi se više uopće ne dobivaju na recept. Uprave bolnica bivaju privatizirane. Velike uštede planirane su i na području obrazovanja. Zbog toga je već prosvjedovalo skoro 40.000 učitelja.

Sindikati se bore za vjerodostojnost

Konzervativna Narodna stranka PP želi i mora pod pritiskom iz Bruxellesa prodati dijelove brojnih državnih poduzeća kako bi se oslobodila dugova tih tvrtki. Uz to se smanjuju plaće zaposlenih u javnim službama i socijalna davanja. Očekuje se da će porez na dodanu vrijednost biti povećan s 18 na 21 posto. "Brojne mjere su ispravne i neophodne iako one kratkoročno gledano dovode do još veće nezaposlenosti," smatra šef konzultantske tvrtke Crisbe Ignacio de Benito.

Španjolski sindikati UGT i CCOO na to naravno gledaju drugačije. Oni su sa sindikatima susjednog Portugala organizirali prvi zajednički opći štrajk. Oni znaju da je to prilika da vrate svoju izgubljenu vjerodostojnost. Nakon dugogodišnje potpune agonije oni sada ponovo dobivaju nove članove. "Štednja i privredni rast moraju biti kombinirani kako bi se gospodarstvo ponovo stimuliralo i kako bi se otvorila nova radna mjesta," kaže glasnogovornik CCOO-a Fernando Lozcano.

Statistika je zastrašujuća: nezaposlenost iznosi više od 24 posto. U oko deset posto španjolskih domaćinstava trenutno su oba supružnika nezaposlena. Nezaposlenost među mladima u međuvremenu je prešla granicu od 50 posto. Iza statistike se kriju ljudske drame. Prošlog petka se jedna žena bacila kroz prozor jer je morala napustiti svoju kuću koja je bila pod hipotekom.

Smrtni slučaj uzdrmao političare

Više od 500 ljudi trenutno svaki dan gubi krov nad glavom jer više ne mogu otplaćivati hipotekarne kredite. Spomenuto samoubojstvo je, kako se čini, konačno prodrmalo političare. U najmanju ruku su velike stranke PP i PSOE obećale da će učiniti sve kako se takve tragedije ne bi ponovile. "Najmanje što se može učiniti je da se ljudima koji više ne mogu otplaćivati svoje dugove ponudi krov nad glavom i da se banke prisile da s klijentima bolje pregovaraju," kaže Violeta Fernandez, aktivistkinja Građanske platforme 15M.

"Čini se da je sve ovo ovdje samo kaos," kaže španjolski inženjer i profesor ekonomije Roberto Centeno. On podsjeća da je autonomna regija Katalonija insolventna i želi novac od države, mada istodobno zahtijeva i neovisnost od Španjolske. "Uz balearske otoke, sada je najvažnija turistička regija insolventna", kaže Centeno. On, baš kao i brojni drugi obrazovani građani, smatra da je spašavanje Španjolske moguće samo još izvana. Centeno sumnja da je su bez pomoći izvana moguće prave reforme.

Korupcija uzima maha

"Naš sustav nije bolestan zato što sada moramo štedjeti, već zbog toga što je korupcija svuda uzela maha," kaže ekonomist Jose Maria Gay. Za uspješnog poduzetnika Juana Vilu sindikati su dio tog korumpiranog sustava: "Oni djeluju samo još u vlastitom interesu kako ne bi bili ukinuti. Oni više ne zastupaju zaista interese radnika. Oni blokiraju stvari bez smisla i razuma."

Profesorica francuskog Aurora Gomez Arahal ne vjeruje više u demonstracije i sindikate. "Ja sam umorna," kaže ona. Pri tome ima sve razloge da prosvjeduje, ali više nema nade u promjene. Španjolska životna radost je nestala: ""Ni sam europski fond za spas eura nam više ne može pomoći. Ja ne vidim izlaz, na sve strane su samo kraćenja i nered," poručuje Arahal.