1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Čovek koji „drmusa“ Nemačku

Ralf Bozen / bš18. septembar 2014.

Poluvreme za Joahima Gauka. Nakon početnih poteškoća, nemački predsednik je danas na uspešnom kursu, smatra Ralf Bozen.

https://p.dw.com/p/1DEvU
Deutschland Polen Gedenkfeier zum 75. Jahrestag des Beginns des Zweiten Weltkriegs
Foto: picture-alliance/dpa

Kada je Joahim Gauk pre dve godine stupio na dužnost, očekivanja su bila velika. Bivši župnik i aktivista za građanska prava imao je reputaciju rečitog govornika sa osećajem za poruju, reputaciju čoveka koji iznosi i neugodne istine, neko ko istovremeno šarmom i empatijom može da pridobije ljude, ali, ako je potrebno, ne beži ni od svađe sa moćnima. Tako se on kao šef Saveznog ureda za dokumente Štazija u Berlinu sporio sa bivšim kancelarom Helmutom Kolom koji se protivio otvaranju dokumenata bivše Službe za državnu bezbednost DDR.

Umekšani Gauk

Nakon stupanja na funkciju predsednika, uzaludno su tražili takvog Gauka. On je držao pametne, politički korektne govore koji su, međutim, delovali umekšano i jedva da su ostavljali utisak na Nemce.

Umesto jasnih okvira, postojao je samo Gauk u lajt-verziji. Poneki građanin Nemačke se možda pitao da li će novi stanovnik dvorca Belvi (rezidencija nemačkog predsednika u Berlinu), ispasti ne baš idealan za mesto predsednika. Ta funkcija dramatično je bila izgubila svoj sjaj zbog ostavke Horsta Kelera i naročito Kristijana Vulfa. Prvi je otišao prerano, a drugi prekasno.

Ali senke svojih prethodnika, 74-godišnji Gauk je na polovini svog mandata odavno napustio. Onaj ko danas posmatra Gauka, doživeće ga kao samopouzdanog predsednika koji svoju ulogu izvršava sa vidljivim užitkom. Gauk se sa umećem uključuje u velike političke obrise, a da se pri tome ne spušta u doline dnevne politike. Na taj način Gauk Nemačkoj čini dobro! Predsednik pronalazi jasne reči tamo gde kancelarka ćuti ili ostaje neodređena. Za oboje je to sasvim u redu. Umesto konkurencije između dva vrhunska političara, začuđeni Nemci svedoci su sasvim suprotne situacije: to je duet koji se skoro savršeno nadopunjava i koji ima odličnu podelu radnih obaveza.

Deutsche Welle Ralf Bosen
Ralf Bozen, DWFoto: DW/P.Henriksen

S jedne strane je pragmatična Angela Merkel koja probleme rešava s naučnom preciznošću i hladnom mirnoćom. S druge strane – Joahim Gauk koji traži direktan pristup i maestralno igra na klavijaturi emocija.

Kritika Rusije i Turske

Gaukova forma poboljšala se pre svega od kada je pronašao glavne teme svog mandata: uloga Nemačke u svetu i veliki konflikti našeg vremena. Tako je oštro kritikovao Rusiju i, s obzirom na konflikt u Ukrajini, rekao da „teritorijalni ustupci često povećavaju apetit agresora“. Sledbenike nemačke desno ekstremne stranke NPD nazvao je „ludacima“, a politički kurs bivšeg turskog premijera, a danas predsednika Redžepa Tajipa Erdogana, ocenio je kao „opasnost za demokratiju“.

Na minhenskoj Konferenciji o bezbednosti on se s pravom založio za to da je potrebno da se Nemačka, s obzirom na svoju ekonomsku težinu u međunarodnim krizama, ranije i odlučnije angažuje, pa čak i vojnim sredstvima, što je svakako podelilo javnost. Ta tema danima je dominirala u medijima i definitivno dokazala da Gauk ne želi da ima samo udobnu reprezentativnu funkciju.

Više je nego dobrodošlo to što Gauk sa takvim izjavama izaziva važne debate. Predsednik je čovek koji zna da „prodrma“ i koji je Nemačkoj potreban u vremenu tzv. velike koalicije (demohrišćani i socijaldemokrate). Ta zemlja bi, naime mogla da ostane paralisana zbog sveobuhvatnog konsenzusa velikih stranaka. Nemci predsedniku države zahvalnost izražavaju birajući ga redovno na vrh liste omiljenih političara, odmah iza kancelarke.

Branilac slobode

U retrospektivi se čini da je, isto kao i Gaukov uspešan politički kurs, i njegova početna uzdržanost bila pametno sondiranje političkog i društvenog terena. Ali niju mu sve pošlo za rukom. Očekivalo se da Gauk zbog afere sa prisluškivanje NSA jasnije kritikuje SAD; upravo to se moglo očekivati od bivšeg građanina DDR-a za kojeg je sloboda uvek bila velika tema. On, međutim, nije rekao gotovo ništa.

Ipak, to ukupnoj slici o njemu ne nanosi veliku štetu. Gauk je na najboljem putu da postane vrlo dobar predsednik. Možda najveći!? Za odgovarajući nastup u nemačkoj istoriji potrebna mu je odgovarajuća pozornica: protivnici kako bi mogao rasti, konflikti u kojima može da se dokaže. Gauk za to ima i potencijala i vremena. Ko u ovim vremenima kriza prati vesti, brzo može da shvati da je odgovarajuća pozornica već spremna.